Objavljeno: 26. ožujka 2024.
Ružno se ponašaju osobe koje omalovažavaju druge i onda se ne pokaju, pa barem sami sebi; koje ne mogu prihvatiti vlastite greške ili poslušati tuđa mišljenja; koje se ponašaju dobro, a ne čine dobro: zar je bitno što si „dobar sa svima“, ako ne pokušavaš ispraviti loše, bilo to nešto malo poput isprike; koje odlučuju i zaključuju prije nego što nekoga ili nešto upoznaju; koje pametuju prije nego što nauče.
Osim što je jedna od dviju glavnih urednica našega školskog lista, Miriam Afua Nyarko, učenica 8. b razreda, izvrsna je i u mnogim drugim područjima. Bila je na čak šest županijskih natjecanja, osvojivši po jedno prvo, drugo i treća mjesto. Osim toga, mnogo čita, svira klavir, a bavi se i drugim aktivnostima. U intervjuu saznajte nešto više o njoj.
Kako bi sebe opisala u 3 riječi?
Osjećajna (što često čujem od drugih), vrijedna i privržena pravilima (što je pomalo ironično, ako uzmemo u obzir da pitanje zahtijeva 3 riječi).
Je li se teško pripremati za natjecanja?
Uglavnom nije. Vrlo je slično učenju za školu, samo što jednu cjelinu detaljnije ponavljam. Iz povijesti sam, primjerice, osim godina zapisanih u ulomcima učila i godine koje su se nalazile u povijesnim izvorima te sam ih zapisivala na papiriće i onda stalno ponavljala. Za fiziku sam stalno rješavala zadatke, tako da sam ih nakon dva-tri ispita mogla bez problema rješavati kada sam shvatila „uzorke“ ispita.
Je li teško biti odličan učenik?
Meni nije teško biti odličan učenik, ali se uvijek brinem oko ocjena, što je pomalo zamarajuće.
SVI SMO NEKADA TAKVI
Koliko otprilike vremena posvećuješ učenju?
Ovisi o predmetu. Za neke predmete mi treba manje vremena, a za neke više. Povijest moram učiti napamet, kao i geografiju, a biologiju i kemiju si uglavnom „vizualiziram“, tj. detaljno i razrađeno si objašnjavam npr. procese. Iz matematike ponavljam formule i rješavam zadatke, isto kao i za fiziku, samo što za fiziku još moram naučiti i teoriju. Matematika i fizika nisu mi toliko teški predmeti, jer kad uočim „uzorke“ u zadacima, nemam više što učiti. Engleski i njemački mi kao jezici, a ne samo školski predmeti, idu dosta dobro jer čitam knjige na tim jezicima, tako da, ako učim, uglavnom učim rodove i točne prijevode za njemački.
Katkad u našem listu pišeš o negativnim pojavama u društvu. Kako reagiraš na predrasude u društvu općenito?
Mogla ja utjecati na njih izravno ili ne, rekla bih da ne reagiram bujno, tj. javno. Razmišljam o njima te se ljutim, ali to uglavnom činim u tišini. Katkad raspravljam o njima s roditeljima, a katkad o njima pišem. Iako znam da jedna osoba, posebno djevojka od četrnaest godina, mnogo toga ne može promijeniti, ipak mi je žao što više toga ne ističem.
Kakve su za tebe osobe koje se ponašaju ,,ružno”?
To su osobe koje omalovažavaju druge i onda se ne pokaju, pa barem sami sebi; koje ne mogu prihvatiti vlastite greške ili poslušati tuđa mišljenja; koje se ponašaju dobro, a ne čine dobro: zar je bitno što si „dobar sa svima“, ako ne pokušavaš ispraviti loše, bilo to nešto malo poput isprike; koje odlučuju i zaključuju prije nego što nekoga ili nešto upoznaju; koje pametuju prije nego što nauče: kao svoje izvore koriste samo svoje osjećaje i svoja mišljenja, a ne i druge perspektive. Ipak, svi smo nekada upravo takvi, pa i ja sama.
Koristiš li društvene mreže?
Koristim ih kako bih se dopisivala s prijateljima, zabavila… sve uobičajeno.
ČITANJE MI NIJE HOBI
Kako bi opisala svoj dan kada ideš u školu?
Probudim se prerano za svoj ukus te se spremim. Idem li popodne u školu, ponovim sve što za taj dan trebam ponoviti, a ako idem ujutro, onda popodne ponovim sve što trebam ponoviti za sutra. S prijateljem idem u školu, ali gotovo uvijek ne dođem u dogovoreno vrijeme. Ostatak vremena provedem čineći nešto što volim.
Baviš li se kakvim sportom, imaš li nekakve hobije?
Prije sam isprobavala dosta novih sportova, ali u posljednje tri-četiri godine ni jednim se nisam bavila više od devet mjeseci. Uglavnom je tako zato što mi se dosta toga nakupi za školu, a ja ne znam organizirati svoje vrijeme, pa propustim toliko treninga da se više „i ne isplati ići“, ili zato što se „ne uklopim“, ili mi je „neugodno“ u tom društvu pa jednostavno izgubim volju. Tako da trenutačno ne treniram ništa, ali imam dosta hobija koji zahtijevaju više vremena. Tako, primjerice, sviram klavir, kao i električnu gitaru za koju ipak nemam dovoljno vremena. Volim i plesti (heklati i štrikati) te pisati. Često čitam, iako to ipak ne bih nazvala hobijem.
Imaš li neku destinaciju na koju bi željela otputovati?
Budući da su mi roditelji profesori na fakultetu, kad imaju konferencije u nekom zanimljivom mjestu često povedu i mene. Tako mi je mama prije nekoliko tjedana spomenula Edinburgh pa me jako zainteresirala Škotska, koju sam i ranije željela posjetiti.
RADIT ĆU MNOGO TOGA
Imaš li omiljeni film ili seriju?
Ne bih rekla da imam omiljeni film, posebno zato što jako brzo zaboravim filmove koje sam gledala. Ali film koji sam gledala prije par tjedana te i dalje nisam zaboravila, a da mi se doista svidio, bio je Interstellar redatelja Christophera Nolana, nakon čega smo gledali još neke od njegovih filmova koji su mi se također svidjeli. Najdraža serija mi je Derry Girls.
Kakvu vrstu glazbe najviše slušaš?
Nemam jednu određenu. Volim kombinacije više različitih, ali su mi uglavnom najdraži rock i soul, a zatim i neke podvrste popa.
Koju srednju školu planiraš upisati?
Planiram upisati III. gimnaziju u Osijeku, odnosno „matematičku“ gimnaziju. Čula sam dosta dobroga o njoj, a i prijateljice koje idu u nju preporučuju mi ju.
Imaš li neki cilj koji bi htjela postići u budućnosti?
Željela bih završiti fakultet, baviti se onim što volim (nisam sigurna čime), živjeti u ovećem stanu, biti opuštenija, putovati, zabavljati se…
Kako se zamišljaš „jednoga dana“?
Volim i znam raditi mnogo toga, tako da ne vjerujem da ću se ikada baviti sebi toliko željenim jednim poslom, već da ću raditi mnogo toga u isto vrijeme.
Tko ti je najveća motivacija u životu?
Svatko oko mene ima nešto što „želim“, tj. nešto što bih voljela primijeniti u svoj život, tako da na mene utječe mnogo ljudi. Ipak, otkako sam saznala više o bakinom životu, shvatila sam da želim biti poput nje. Nije dopuštala ljudima ili njihovim uvjerenjima da utječu na njena razmišljanja, ako se ona sama nije uvjerila; slušala je sebe.
Razgovarala: Mia Ercegovac, 6. a
