Objavljeno: 22. siječnja 2024.
Moj savršen dan u budućnosti? Ja ga već sanjam. Godine 2057. bit ću bilijunaš. Živjet ću u Kini okružen robotima. Imat ću robotsko srce i Teslin mozak. Moja kuća bit će na vrhu planine s bazenom, velikom garažom i s mojim batlerima. Imat ću svoju tvrtku zvanu HING ĆUNG ĆANG ĆONG, što znači FIRMA ZA RAZNE ROBOTE. Imat ću leteće aute, ženske tete robote za masiranje, robotske bubrege itd.
Ovako zamišljam svoj dan:
Probudim se ujutro u 8 i doručkujem čavle, šarafe i matice. Krećem na posao svojim letećim autom. Došao sam u 9:30 u svoju tvrtku i morao sam nešto čitati, potpisivati, čitati, potpisivati. Otišao sam na ručak u 13:00 u svoj novi robotski restoran gdje su kuharice i konobarice roboti. Kada sam završio s ručkom, otišao sam kući igrati FIFU 57 na PlayStationetu 12.
U 16 sam užinao voće pa sam išao na utakmicu. Postoji jedan novi sport koji se zove rogotmet. To je nešto kao nogomet, ali se igra rukama – i to stojeći na rukama. Kada je utakmica završila, došao sam kući i opustio se uz pjesmu i uz robotske maserke. Večerao sam u 19:30, istuširao se, obukao i krenuo u grad svojim letećim autom.
Bio je 21 sat kad sam došao u grad. Shvatio sam da su oko mene moja djela: leteći auti, muški i ženski roboti… Hodao sam gradom i razmišljao kako se sve promijenilo. Otišao sam do kafića; bilo je negdje 22:30. Tražio sam duplu votku, a poslužio me robot. Popio sam votku i tražio sam još, i još, i još, sve dok ih nisam popio trinaest. Dok sam pio, razmišljao sam kako se Zemlja promijenila.
Potom sam hodao gradom do 24:00. Gledao sam robote, životinje, odjeću, predmete – sve je to bilo robotsko, ništa nije bilo kao prije. Došao sam kući u 25:00 i legao u svoj udoban krevet.
Sanjao sam kako Zemlja više nikad neće biti Zemlja. Bit će potpuno nešto drugo i sve stvari koje su bile prije nikad više neće biti normalne.
Napisao: Lovro Aničić, 6. c
