Hrvatska nogometna reprezentacija, pobijedivši 19. studenoga 2013. na Maksimiru Island 2:0, plasirala se na Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu. Naše su učenice također vatrene navijačice, one i dječaci udružili su za ove dvije utakmice. U zadnjih tjedan dana i jednima i drugima bila je jako važna hrvatska nogometna reprezentacija i njezin plasman. Svi smo se nadali da će uspjeti i da ćemo ju iduće ljeto gledati kako „razvaljuje“ protivnike.
Četiri dana ranije Hrvatska je u Reykjaviku remizirala s Islandom. Premda je bilo negativnih komentara, učenici naše škole optimistično su čekali revanš. Vjerovalo se da Hrvatska s novim izbornikom može pobijediti Island, jer je bolja i ima veće šanse, jer ima Mandžukića, Modrića, Srnu, Rakitića, Ćorluku… Neki dječaci govorili su kritički o hrvatskoj momčadi, u smislu: „Pa oni nisu mogli pobijediti Island, zabiti gol, pa ja to mogu…“ Zvučali su kao da pričaju puste priče.
Nije bilo lako ni našim reprezentativcima. O 180 minuta igre ovisilo je hoće li proći na SP; ovisilo je hoće li se iskazati, tj. pokazati se – Vatrenima. Davali su mnoge izjave naši reprezentativci, trudili su se ojačati nam nadu. Mi smo, međutim, izgubili smo „ono nešto“, onu čar i strast koju smo osjećali kad smo za njih navijali. Bivši izbornik Igor Štimac malo je, čini se, poljuljao situaciju, čar i strast. Ipak, i njemu moramo zahvaliti jer smo pod njegovim vodstvom pobijedili Srbiju, Makedoniju (2 puta), Wales (2 puta). Remizirali smo s nekima, od nekih smo izgubili…
U Maksimiru smo vatrenije navijali. I napokon pobijedili. Mario Mandžukić,na veselje hrvatskih navijača, postigao je u 27. minuti prvi zgoditak. Na žalost, junak utakmice uskoro se pretvorio u tragičara – nakon grubog starta na Islanđaninu dobio je izravni crveni karton.
Veselili smo se, pjevali. Hrvatska je vodila. Naša nada pretvorila se u ogromnu euforiju. U drugom poluvremenu, u 47. minuti, Srna nas je – nakon prekrasnog Kovačićevog driblinga i asistencije – razveselio još više. Hrvatska je vodila 2:0. Svaka čast! Trudili smo se zaboraviti Mandžukićev crveni i uživati. Unatoč još nekim izglednim prilikama, ipak je ostalo 2:0. Razočarani zbog neiskorištenim prilika, ali ipak sretni zbog 2:0, slavili smo pobjedu.
Svaka čast i čestitke našim reprezentativcima, izbornicima N. Kovaču i I. Štimcu, stručnom stožeru… Svaka čast i nama, navijačima (nekima) jer nismo odustajali onda kad je bilo najteže, jer se nismo predali. Čestitke i Islandu, držao se i igrao dobro, ali mi smo bili bolji. Zasluženo smo prošli.
A sada, potrudimo se – mi, učenici – izvršiti svoje obveze na vrijeme, da nam razdoblje od 12.6. do 13.7. bude slobodno, da možemo uživati u Mundijalu. Da možemo pratiti Hrvatsku i nadati se, vjerovati da će proći što dalje jer – samo jedna je Hrvatska. Pa ‘ajmo, Hrvatska, svi smo uz tebe i vjerujemo da možeš daleko dogurati!
Napisala: Tena Josić,7.c
