Uz sve rukometaše, košarkaše, odbojkašice i odbojkaše te ostale sportaše naša škola ima jednoga osobitog sportskog dragulja. Riječ je o Eni Pernar (7.d) – nogometašici koja mnogo može i od koje se mnogo očekuje.
Ena Pernar trenira u ŽNK Osijek, klubu koji nam je poznatiji otkako je 14. kolovoza 2014. izborio ulazak u žensku Ligu prvaka. U klubu ima 26 registriranih igračica njenoga uzrasta koje imaju pravo igrati prvenstvene utakmice, ali ima tu još djevojčica koje treniraju s Enom. Nogometašice ŽNK Osijek trenira Zvonimir Kolak, koji ujedno trenira i seniorke, te ostali treneri: Branko Perković, Dejan Berger i kondicijski trener, Marin Vuletić. Ena igra na poziciji zadnjeg veznog, ponekad zaigra i kao centralni vezni.
Nogomet je počela trenirati jer je, kako kaže, barbike nikada nisu privlačile. Uvijek je, gdje god išla, sa sobom nosila loptu. Kao mala djevojčica uvijek je gledala utakmice s bratom i tatom i tu se rodila ljubav prema lopti i nogometu. Tata redovito dolazi na utakmice i bodri Enu; s njom je, kako kaže, i u porazu i pobjedi. Podržavaju je i ostali članovi obitelji, premda mamu i sestru baš i ne zanima nogomet.
VELIKA NADA
Ena na treninge ide svaki dan, ujutro od 9 do 11, a popodne od 15 do 17, nekad i do 17.30 sati. Ligaške utakmice održavaju se svaki vikend, u četverokružnomu sustavu. Liga je podijeljena na sjever, istok, zapad i jug tako da Enina ekipa godišnje igra protiv samo tri kluba u ligi. Kad sezona završi, najbolji hrvatski kubovi idu u završnicu gdje se odlučuje o prvakinjama. Najčešće titulu odnesu ŽNK Agram, ŽNK Dinamo ili naš ŽNK Osijek.
Enin san je jednog dana zaigrati za reprezentaciju. Poziv za U-17 reprezentaciju mogla bi dobiti za 2 do 3 godine, kada navrši 15 godina. Njeni idoli su Cristiano Ronaldo, Mario Mandžukić zbog popularnosti i borbenosti, te Luka Modrić zbog brzine i tehnike. Mnogo ljudi Eni kaže kako će, ako se nastavi zalagati, biti bolja i od Maje Joščak, najbolje hrvatske nogometne reprezentativke. Što se medalja tiče, Ena dosad ima tri nogometne – godišnje se mogu osvojiti najviše dvije. No, budući da je jako uspješna u trčanju, ima ih četiri s krosa, a jednu i s natjecanju u graničaru – kada je naša škola bila državni prvak.
USTRAJNO DO SVOGA SNA
Nogomet je jedan od sportova koji većina ljudi na svijetu gleda kad ga igraju muškarci. Stoga, premda se čuje i mnogo lijepih, dobrih, uhu ugodnih komentara, na račun djevojčica i djevojaka često ima neprimjerenih komentara. I Eni pojedinci govore da nogomet nije za nju, da ga treniraju samo “muškarače” i slično, no Eni, kako kaže, to „na jedno uho uđe, na drugo izađe“. Ona nikada ne bi rekla da je nogomet samo za muškarce.
Sport je za nju svetinja, a svatko komu je do njega stalo mora uložiti jako mnogo truda i discipline da bi uspio. Svatko tko već duže vrijeme trenira, njeno je mišljenje, ako ima talenta, treba ustrajati, jer do pobjede će doći samo oni hrabri.
Nogomet je Enu puno „koštao“, bilo je mnogo odricanja, ali to je njezin san, bio i ostao. Nada se kako će jednog dana uspjeti upornima radom bi trudom i postati poznata, ako ju ne spriječe ozljede. Dakle, planira ostati u nogometu jer on je njena najveća ljubav.
Napisala: Tena Josić, 8.c
