*Iznimno je bitno mladim generacijama objasniti važnost medija i njihova utjecaja, pri čemu se to mora činiti njihovim jezikom, približavanjem njima. Smatram kako bi bilo jako važno predmet Medijska pismenost ili Medijski odgoj uvesti već od ranih razreda osnovne škole kao obvezan ili barem izborni predmet.
*Umjesto u svrhu povećanja razine obrazovanja, nerijetko putem Googlea ili društvenih mreža mladi traže za njih beskorisne ili trivijalne informacije, primjerice s kim hoda koja glumica ili glumac ili koliko zarađuje koja nogometna zvijezda. Nažalost, mladi mnogo vremena na medije troše pogrešno i bespotrebno.
Kao dugogodišnji novinar Jutarnjega lista i Glasa Slavonije, a posljednjih nekoliko godina predavač niza kolegija iz domene medijske kulture na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera, Tomislav Levak zaista ima što reći o masovnim medijima. Pročitajte što nam je sve rekao o ovoj danas toliko važnoj temi.
Koliko danas mediji utječu na mlade? Je li taj utjecaj jači nego roditeljski?
To je vrlo teško procijeniti. No, utjecaj medija je prilično velik i smatram da je veći od utjecaja roditelja. Danas su mladi okruženi medijima i „bombardirani“ različitim medijskim porukama. Drugi je razlog što danas, kada se brzo živi, mnogi roditelji imaju problema s osiguravanjem egzistencije i u mnogim se slučajevima ne stignu (čast iznimkama) baviti djecom, a osobito ne mogu kontrolirati kojim su sve medijskim utjecajima izloženi. Osim toga, današnje generacije manje čitaju korisnu i obrazovnu literaturu. Četvrti je razlog što su u suvremenom društvu mnoge tradicionalne vrijednosti narušene, zbog čega je i uloga roditelja značajno umanjena. Sve navedeno ne bi bio toliki problem kada bi utjecaj medija bio isključivo pozitivan, ali praksa pokazuje da je situacija drukčija.
Zašto mediji i društvene mreže imaju toliki utjecaj na mlade?
Mladi su izloženi medijima osjetno više nego prethodne generacije. Nekada su glavni masovni mediji bile novine pa radio pa televizija, a količinu njihove konzumacije mogli ste ograničiti. Primjerice, da ne čitate novine ili ne palite radio ili televiziju. Danas je postalo gotovo nemoguće isključiti se od informacija putem medija. Mnogi se, poslovno i/ili privatno, koriste računalima i/ili tabletima putem kojih, preko interneta, stižu do željenih informacija ili onih koje im same dolaze. S druge strane, danas gotovo svi – pa i sve mlađi – posjeduju „pametne“ telefone, putem kojih su skoro pa neprestano „uključeni“. Također, promijenio se i način komunikacije – iz jednosmjerne (od medija prema javnosti, odnosno prema publici) u dvosmjernu (svi prema svima), što se najbolje može vidjeti na primjeru društvenih mreža. Na taj se način informacije šire mnogo brže, pa i one u svrhu propagande i manipulacije. Ako tome dodamo znanstveno provjerenu činjenicu kako pozornost mladoga čovjeka danas u prosjeku traje samo osam (8) sekundi, a potom već traži novi podražaj, onda cjelokupna slika postaje jasna.
MEDIJE ČESTO POGREŠNO KORISTE
Je li dobro što su mladi toliko povezani s medijima? Koliko oni vremena bespotrebno troše na medije?
Današnje generacije načelno su u prednosti jer su im već u ranoj dobi mnoga znanja i informacije puno dostupniji nego prethodnicima. No mediji su umnogome izgubili svoju osnovnu namjenu – nekada su tri osnovne funkcije medija bile informiranje, educiranje i zabava – i posredstvom masovnih medija nerijetko se šire namjerno ili slučajno neprovjerene i netočne informacije. Osim toga, mladi danas dostupnost medija često pogrešno koriste. Umjesto u svrhu povećanja razine obrazovanja, nerijetko putem Googlea ili društvenih mreža traže za njih beskorisne ili trivijalne informacije, primjerice s kim hoda koja glumica ili glumac ili koliko zarađuje koja nogometna zvijezda. Dakle, na žalost, mladi mnogo vremena na medije troše bespotrebno.
Kako nasilje u medijima utječe na razvoj djece?
Nije nikakva tajna kako povećano prikazivanje nasilja u medijima (u čemu prednjače televizija, internet i osobito komercijalni filmovi, tzv. blockbusteri) negativno utječe na razvoj djece. Rezultati niza istraživanja potvrđuju kako je pojačano prikazivanje sve većega nasilja u medijima dovelo do pojave pojačane agresije kod djece. Ulazak tolike količine nasilja u masovne medije doveo je i do toga da se šira javnost jednostavno naviknula na nasilne scene, koje su im postale normalne, što je opasno i upozoravajuće iz više razloga.
Možete li usporediti odnos mladih s medijima nekad i danas?
Nije jednako mislimo li pod „mladi“ na djecu, tinejdžere ili one nešto starije. No univerzalno se može reći kako se, bez obzira na dob, odnos mladih prema medijima promijenio. U većini slučajeva mediji – osobito internet i društvene mreže – služe za konzumaciju zabavnih i trivijalnih sadržaja, a mnogo manje za informiranje i educiranje. Djeca već od rane dobi internet koriste uglavnom za igranje igrica (i to online, umreženi), slušanje glazbe te „skidanje“ i gledanje serija i filmova. O kontinuiranom praćenju drugih sadržaja, poput tzv. influencera na YouTube kanalu, neću ni govoriti… Ponavljam, ovo ne bi bilo ništa loše, samo kada bi bilo umjereno.
MALIM KORACIMA DO PROMJENA
Kako Vi, kao predavač medijske kulture, možete pridonijeti da se utjecaj medija usmjeri pozitivno?
Budući da sam praktično iskusio život u medijima, trudim se svoja iskustva prenijeti studenticama i studentima, u pozitivnom smislu. Premda su ti pokušaji katkad „borba s vjetrenjačama“, ne mislim odustati. Iznimno je bitno mladim generacijama objasniti važnost medija i njihova utjecaja, pri čemu se to mora činiti njihovim jezikom, približavanjem njima. Smatram kako bi bilo jako važno predmet Medijska pismenost ili Medijski odgoj uvesti već od ranih razreda osnovne škole kao obvezan ili barem izborni predmet. To bi cijeloj populaciji, ne samo budućim medijskim djelatnicima ili stručnjacima, barem malo pobudilo svijest o jačini utjecaja medija i potencijalnim prednostima i opasnostima. Nedavno su diljem Hrvatske organizirani prvi Dani medijske pismenosti koji su potvrdili koliko je niska razina svijesti većine građana o medijskom utjecaju. Kao predavač medijske kulture, utjecaj medija pozitivno usmjeravam svakodnevnim komuniciranjem s kolegama iz medija, raspravama, razmjenom mišljenja… Možda se ne čini mnogo, ali do velikih promjena u pravilu se dolazi malim koracima, postupno, ne naglo.
Koja je uloga roditelja u medijskom odgoju djece?
Uloga roditelja na ovom području i dalje je velika. Roditelji bi trebali kod djece od rane dobi razvijati osjećaj odgovornosti u konzumaciji medijskih sadržaja. Trebali bi postaviti jasne granice što je i u kojoj količini poželjno konzumirati, a što ne. Naravno, to se ne smije raditi na silu, jer će se postići kontraefekt, odnosno otpor ili namjerna konzumacija nepoželjnih medijskih sadržaja zbog osjećaja da je posrijedi „zabranjeno voće“. Roditelji nikako ne smiju olako uzimati činjenicu da im je dijete previše za računalom ili na mobitelu što dio njih, na žalost, čini.
INFORMACIJE TREBA FILTRIRATI
Kako mediji sami mogu potaknuti promjene?
Danas ovo na prvi pogled izgleda kao utopija. No mediji bi mogli samo potaknuti promjene kada bi se vratili svojim tradicionalnim, izvornim, danas već pomalo izgubljenim vrijednostima kao što su jednostavnost, izravnost, nepristranost, objektivnost i druge. Bilo bi odlično kada bi se urednicima i novinarima mogla u većoj mjeri vratiti njihova nekadašnja uloga tzv. gatekeepera, odnosno osoba koje filtriraju informacije i odlučuju koje su toliko važne da se s njima upozna šira javnost. Pri tome nikako ne mislim na cenzuru u bilo kojem obliku, već upravo filter, u svrhu „čišćenja“ javnoga prostora od nepotrebnih i banalnih vijesti. No mislim da je u ovome dobu interneta, društvenih mreža i virtualne realnosti danas nemoguće vratiti „kotač unatrag“.
Dugo ste bili novinar. Kada i kako vas je počelo zanimati novinarstvo?
Budući da je moja majka bila poznata novinarka, i da sam to zanimanje od ranoga djetinjstva doživljavao iz blizine, može se reći – vrlo rano. Osim činjenice da nedjeljom nismo mogli imati obiteljski ručak jer je mama često bila dežurna, sve ostalo mi se više-manje sviđalo. Dinamičnost, zanimljivost, upoznavanje velikoga broja ljudi… S obzirom da sam od malih nogu pokazivao sklonost (kažu, i talent) ka pisanju – vjerojatno je u pitanju i neka genetska predispozicija – onda nije bilo čudno da sam, kada sam pao treću godinu na studiju Pravnoga fakulteta (to nije bio fakultet za mene, definitivno), počeo raditi kao novinar. Prvo honorarno, a onda profesionalno. Danas, kada radim kao nastavnik na fakultetu, iznimno mi je drago da sam se aktivno bavio novinarstvom.
Kakav bi trebao biti novinar?
Tu je odgovor vrlo precizan: znatiželjan, objektivan, kritičan i, što je više moguće, nepristran. Važna je osobina i upornost, ali ne u smislu napadnosti. Važno je i biti spreman na činjenicu da niti jedan radni dan nije isti i da radnoga vremena zapravo nema. S druge strane, tu količinu uzbudljivosti i zanimljivosti ne pruža mnogo poslova, odnosno zanimanja. Osjećam kako mi je novinarstvo doslovce „ušlo pod kožu“ i ne znam hoću li ga se ikada riješiti. Iskreno – to i ne želim.
Razgovarala: Nika Ištoković, 6. a
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE
Tomislav Levak
Kako masovni mediji manipuliraju ljudima
Premda masovni mediji imaju u prvom redu pozitivan predznak i funkciju, postoje različiti načini na koje oni manipuliraju ljudima. Dio medijskih stručnjaka poznatoga američkoga lingvista i filozofa Noama Chomskog smatra populistom, ali mišljenja sam da je on dobro definirao deset strategija manipulacije ljudima putem medija. To su redom:
1. Preusmjeravanje pažnje – pažnju javnosti treba preusmjeravati s važnih problema na nevažne
2. Stvaranje problema – treba umjetno stvoriti problem da bi dio javnosti reagirao na njega
3. Postupnost promjena – da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, treba ju uvoditi postupno, “na žličicu”, mjesecima i godinama
4. Odlaganje – još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene jest da ih se najavi unaprijed, mnogo ranije
5. Upotreba dječjega jezika – kada se odraslima obraća dječjim jezikom, oni lakše potiskuju kritičku vijest i poruka ima snažnije djelovanje
6. Buđenje emocija -zlouporaba emocija kako bi one nadvladale razumno prosuđivanje
7. Neznanje – kvaliteta informiranja nižih društvenih slojeva treba biti što niža
8. Veličanje gluposti – treba uvjeravati ljude kako je u modi i poželjno biti glup, vulgaran i neuk
9. Stvaranje osjećaja krivice – treba uvjeriti svakoga pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastite probleme i nesreću
10. Zloupotreba znanja – u svrhu manipulacije ljudima putem medija.
Premda se Chomsky u ovim strategijama više bavio načinima na kojima ne sami mediji, nego vladajući putem medija mogu manipulirati ljudima, nadam se da ste zadovoljni odgovorom. Osobito jer se u ovim strategijama mogu prepoznati mnogi aktualni događaji i u Hrvatskoj.
