Objavljeno: 14. veljače 2024.
Čitatelji danas biraju tekstove koji su zabavni, koji će potvrditi njihova već postojeća uvjerenja, a ne potaknuti na dublje razmišljanje. Brza dostupnost pretvorila nas je u osobe kratke koncentracije i male samokontrole.
Uz jednostavno shvaćanje jednostavnih želja ljudskog mozga, danas gotovo svatko može biti pisac, gotovo svatko može biti prenositelj vijesti – i baš zato se prosječna kvaliteta medijskih sadržaja smanjila. Nije čudno što – naspram današnjih znanstvenih grana – književnost i novinarstvo većini ljudi postaju manje vrijednima. A u ovim se područjima bilo tko može probiti samo uz zabavan sadržaj – nikoga ne zanimaju „ozbiljne“ teme.
S jedne su strane čitatelji – s manjkom i kritičkog mišljenja i mogućnosti razmatranja ozbiljnih i važnih tekstova, nesposobni konzumirati različitosti i spremni vjerovati već prvom izvoru – koji žele jednostavne, brze i zabavne tekstove. S druge su strane novinari, prenositelji vijesti, kojima su novac i slava često na prvom mjestu. Zajedno pobuđuju pitanje koje bi se moglo ubaciti u već poznatu izreku: „Što je postojalo prije: jaje ili kokoš?“
BIRA SE ONO ŠTO JE ZABAVNO
Nedavno je na satu, dok smo komentirali jedan tekst, nas osmaše učitelj pitao: „Tko stvara veći broj problema, domaće stanovništvo ili doseljenici?“ Nije to pitanje poanta ovoga članka, ali učenička zbunjenost i nemogućnost odgovaranja na pitanje mnogo govori o današnjem odabiru vijesti. Naime, u tome kontekstu odgovor domaće stanovništvo bio je očigledno točan. No zašto je onda sve učenike u razrednom odjelu pitanje toliko zakočilo? Zašto se svima učinilo nemogućim odgovoriti na njega?
Vjerojatno je da stvar nije u količini problema koje neki pojedinci ili neke skupine stvaraju, već u količini i tonu vijesti koje će biti napisane o pojedinom događaju. Naime, čitatelji danas biraju tekstove koji su zabavni, koji će potvrditi njihova već postojeća uvjerenja, a ne potaknuti na dublje razmišljanje. Brza dostupnost pretvorila nas je u osobe kratke koncentracije i male samokontrole. Kad moram nešto pričekati, trajalo to čekanje makar samo pet minuta, i ja posegnem za mobitelom i tražim kakve brze izvore.
Dovoljno je bilo da novinari i drugi ljudi to shvate, i nastalo je carstvo. Dijeljenje najčitanijih tema, davanje onoga što volimo, a ne onoga što trebamo, širenje kratkih besmislica – takvim manipulacijama najbolje se zarađuje. Nećeš se proslaviti kritiziranjem onoga za što se većina zalaže, već isticanjem onoga što ona voli ili ne voli. Vjerojatno zato nitko od učenika nije znao odgovoriti na – ranije spomenuto – učiteljevo jednostavno pitanje.
HRANJENJE JEDNOSTAVNIM REČENICAMA
Naravno, nisu svi književnici „uništavatelji stvaralaštva“ niti svi novinari nekritički „populisti“. Ali je takvima koji to nisu vrlo teško nametnuti se; kada je sustav temeljen na novcu, većina sudionika prilagodit će se njegovim pravilima. U književnosti je, recimo, novac lakše zaraditi prodajom jednostavnih ljubavnih romana – malo tko će ulagati u, primjerice, biografije žena iz drugih krajeva svijeta. Dijelit će ih samo oni kojima je iznimno stalo do dijeljenja takvih važnih priča. I onda će vjerojatno biti zaboravljeni prije onih koji su narod nahranili jednostavnim i nesputavajućim rečenicama!
S druge strane, tzv. STEM područje doima se sve važnijim i boljim. Oni koji se time bave najčešće moraju proći izobrazbu, i oni zapravo – smatra se – mogu učiniti razliku. Stoga, koga ćeš smatrati važnijim – npr. liječnika koji je desetljeće proveo učeći ili četrnaestogodišnjakinju s (kratkim) rokom trajanja? No nije sve tako jednostavno.
Informacije koje nas okružuju primamo pretežito gledanjem, slušanjem ili čitanjem. Naša razmišljanja ovise o onome što čujemo i vidimo. Pritom se stalno govori da pozorno prebiremo izvore, da pazimo na ovo i na ono itd. Međutim, nije problem samo u izvorima koje pratimo, već i u nedostatku drugih perspektiva, drugih priča. Postali smo – previše jednostavni.
Napisala: Miriam Afua Nyarko, 8.b
