Objavljeno: 7. veljače 2023.
U individualnom radu s učenicima volim vidjeti kad savladaju svoje probleme i osjećaju ponos. Školski psiholog ne daje gotova rješenja za učeničke probleme, nego vodi učenike da ih otkriju sami. Tako da je svaki riješeni problem pojedinog učenika rezultat njega samog. U grupnom radu s djecom volim dječju radost prema sitnicama i bezbrižnost koju imaju. Neka im potraje što duže!
Od početka ove školske godine, u našoj školi radi nova psihologinja – Patricia Leko. Razgovarali smo s njom o njenome radu s učenicima, ali smo saznali još mnogo toga što će vam biti zanimljivo.
Kako je biti psiholog u OŠ „Retfala“?
Ne mogu izdvojiti jednu riječ kojom bih to opisala. Škola je velika i puno je posla što zna biti izazovno i iscrpljujuće, ali rad s učenicima ove škole je predivan. Dobila sam dojam da učenici imaju želju za znanjem, motivirani su, pametni, ljubazni i dragi. Često se jave pozdravom i osmijehom kad prolaze pokraj mog ureda, što mi uljepša dan.
Što Vas je potaknulo da upišete studij psihologije i što Vam je bilo najzanimljivije tijekom studija?
Interes se pobudio još u osnovnoj školi jer su mi se prijatelji često otvarali i tražili savjete za svoje probleme. Također, u meni je oduvijek čučao mali filozof koji je volio promišljati o ljudima, njihovom ponašanju i osjećajima. U srednjoj školi dobila sam nastavni predmet Psihologija u kojem sam učila sve ono što me zapravo zanimalo, tako da sam neke lekcije i unaprijed čitala, a potom se odlučila upisati studij psihologije. Studirala sam u Osijeku i studentski dani su mi ostali u predivnom sjećanju. Upoznala sam prijateljice koje zanimaju iste stvari kao mene i mogle smo danima o njima pričati. Voljela bih reći kako mi je najzanimljivije bilo učenje jer ovo čitaju učenici, ali najzanimljivije mi je bilo ipak društvo i izlasci. No svaku smo godinu očistile u roku!
NEKA BEZBRIŽNOST POTRAJE
Možete li izdvojiti najljepše primjere u svome dosadašnjem radu s djecom?
U individualnom radu s učenicima volim vidjeti kad savladaju svoje probleme i osjećaju ponos. Školski psiholog ne daje gotova rješenja za učeničke probleme, nego vodi učenike da ih otkriju sami. Tako da je svaki riješeni problem pojedinog učenika rezultat njega samog. U grupnom radu s djecom volim dječju radost prema sitnicama i bezbrižnost koju imaju. Neka im potraje što duže!
A one manje dobre primjere?
U svakom poslu ima manje dobrih primjera. Posao s djecom je poprilično osjetljivo područje, tako da je za očekivati i takvih primjera. Bitno je držati se ipak pozitivnih primjera i prihvatiti manje dobre kao dio posla.
Kako se snalazite u stresnim situacijama tijekom savjetovanja problematičnih učenika?’
Ne volim riječ „problematično“ kada se opisuje dijete. Dijete koje pokazuje oblike neprihvatljivog ponašanja često ima svoje probleme i teška iskustva s kojima se ne suočava na konstruktivan način. Trudim se s takvim učenikom otkriti gdje je problem i zamijeniti neprihvatljiva ponašanja prihvatljivim.
Planirate li organizaciju nekih zanimljivih radionica za naše učenike i učitelje?
Budući da je ova škola najveća škola u Osijeku, zbog obima posla teško je uskladiti radionice u mjeri u kojoj bih htjela, ali težim tome. U nekim sam razredima bila, u neke ću tek doći. Drago mi je da škola ima organizirane suradnje koje pokrivaju taj dio posla koji ponekad ne stignem obaviti ja, ali nadam se da ću – kada se „ufuram“ u posao u ovoj školi – stizati više. Definitivno su mi radionice i grupni rad s djecom jedan od dražih aspekata posla.
I PSIHOLOZI IMAJU PROBLEME
Imate li nekoliko korisnih savjeta za naše učenike?
Uf, imam! Učenicima preporučam da više vremena provode vani umjesto na mobitelima. Društvene mreže nisu zamjena za druženje s prijateljima. Životi koje gledate na društvenim mrežama nisu realni. Uredan ritam spavanja i pravilna prehrana temelj su za očuvanje mentalnog zdravlja. Neugodni osjećaji su normalni i prolazni. Ocjene vas ne definiraju kao osobu, puno ste više od svojih ocjena. I tako bih mogla u nedogled.
Je li Vam teško uskladiti privatne i poslovne obveze i nosite li posao kući?
Nije mi teško uskladiti privatne i poslovne obveze, ali postoje situacije na poslu o kojima znam razmišljati i kod kuće. I psiholozi su ljudi sa svojim osjećajima i problemima. Kada završimo studij psihologije, ne postajemo roboti bez emocija. Lakše mi bude kad znam da sam dala najbolje što sam mogla u određenom trenutku.
Možete li nam opisati svoj dan?
Moj dan je poprilično prosječan dan odrasle osobe. Poslije posla obavim sve kućanske poslove dok mi se obitelj ne vrati kući. Imam malo dijete pa mi je glavna motivacija da budem prisutan roditelj i da kvalitetno provodim slobodno vrijeme s obitelji. Navečer volim pročitati dobru knjigu ili pogledati dobar film. Vikendi su za druženja s dragim ljudima.
Imate li hobije i kako se opuštate nakon radnog dana?
U slobodno vrijeme volim igru s djetetom, šetnju sa psom, kavu s prijateljicom… Kada imam više vremena volim šivati, čitati knjige, pogledati seriju, skuhati novo jelo. Često za sebe volim reći da mi ne može biti dosadno.
Razgovarala: Katica Jozić, 6. d
