Objavljeno: 15. prosinca 2023.
Cjepivo je nešto poput ratničke obuke u miru: stvaranje vrhunskog i učinkovitog ratničkog iskustva kojega naš imunosni sustav može steći bez izravnog susreta s neprijateljem, bez prebolijevanja prave bolesti, pod kontroliranim i nadziranim uvjetima, uz minimum rizika od posljedica.
Roditelji mogu odbiti cijepljenje svoje djece i tako ih izložiti životno opasnim infekcijama i bolestima od kojih bi djeca inače na jednostavan i bezopasan način bila zaštićena cijepljenjem.
O dječjim bolestima i o tome kolika je važnost cijepljenja za zdravlje svih nas razgovarali smo s Igorom Bereckim, dr. med., pedijatrom-intenzivistom u osječkom Kliničkom bolničkom centru.
Koje su najčešće, a koje najopasnije dječje bolesti?
Najčešće bolesti u dječjoj dobi su blage respiratorne infekcije ili prehlade, kako ih nazivamo u svakodnevnom govoru. Procjenjuje se da se tijekom prve godine života svako dijete razboli od prehlade prosječno 8 do 12 puta. Osim što su načelno bezazlene, prehlade su s jedne strane i korisne, jer predstavljaju prirodan i neopasan način razvoja i jačanja djetetovog imunosnog sustava.
S druge strane, opasne bolesti dječje dobi nisu toliko česte, barem ne u zadnjih pedesetak godina otkako je uvedeno obavezno cijepljenje protiv onih najopasnijih, koje su prije masovnog uvođenja cijepljenja izazivale visok postotak smrtnosti ili trajnih posljedica po zdravlje djece. To su bolesti koje danas srećom rijetko viđamo: difterija, tetanus, hripavac, dječja paraliza, ospice, rubela, tuberkuloza…
Kako se prenose dječje zarazne bolesti i po kojim ih simptomima možemo prepoznati? Kako ih se može spriječiti ili barem smanjiti rizik njihove pojave?
Načini prenošenja zaraznih bolesti su raznovrsni: neke se prenose kapljičnim putem (u iskašljaju ili izdahnutom zraku), neke izravnim kontaktom s oboljelima ili putem krvi, a neke zbog nepridržavanja osnovnih higijenskih mjera kao što su pranje ruku nakon nužde i prije jela. Isto tako su raznovrsni i njihovi simptomi, čije nabrajanje bi zauzelo previše prostora.
Poznavanje načina prenošenja i provođenje općih mjera zaštite od infekcije (nošenje maske u slučaju kapljičnih infekcija, pranje i dezinfekcija ruku, higijensko postupanje s namirnicama koje koristimo za hranu…) mogu u priličnoj mjeri smanjiti rizik obolijevanja, a cijepljenje (vakcinacija) je najučinkovitiji način za stvaranje obrambenog „zida“ prema takvim bolestima. Cijepljena osoba će vrlo rijetko biti inficirana uzročnikom protiv kojega je primila cjepivo, a ako se ipak razboli, tijek bolesti bit će daleko blaži i bezopasniji.
JEDNO OD NAJVEĆIH DOSTIGNUĆA ZNANOSTI
Kada su se cjepiva pojavila?
Cijepljenje kao pojam i medicinski postupak poznato je preko 200 godina. Prvo cjepivo bilo je ono protiv velikih boginja – nekada vrlo smrtonosne i teške bolesti koja je danas zahvaljujući cijepljenju praktički iskorijenjena u cijelom svijetu. U ta dva stoljeća, stalnim radom istraživača i znanstvenika, stvarana su nova cjepiva protiv velikog broja bolesti, a s vremenom su usavršavana, unapređivana i poboljšavana. Većina danas korištenih cjepiva stvorena je unazad par desetljeća, a cijepljenje se s pravom naziva jednim od najvećih dostignuća znanosti, medicine i općenito civilizacije.
Kako cjepiva pomažu u zaštiti od bolesti?
Slikovito rečeno, naš imunosni sustav je poput neiskusnog i skromno naoružanog ratnika koji iskustvo u borbi s bolešću može steći na opasan i težak način tako da se zaista razboli, ali uz rizik nastanka teških posljedica, invaliditeta, pa i smrti – baš kao i svaki ratnik u pravom ratovanju. A cjepivo je nešto poput ratničke obuke u miru: stvaranje vrhunskog i učinkovitog ratničkog iskustva kojega naš imunosni sustav može steći bez izravnog susreta s neprijateljem, bez prebolijevanja prave bolesti, pod kontroliranim i nadziranim uvjetima, uz minimum rizika od posljedica. Cjepiva uspješno „treniraju“ naš obrambeni sustav da bude snažan i vrlo uspješan borac protiv bolesti radi kojih se cijepimo.
Cjepiva su pametan, domišljat i zdravstveno siguran način da se organizam cijepljenog djeteta ‘opremi’ imunološkom snagom za samostalnu borbu protiv bolesti radi kojih se cijepi. Umjesto da dijete stvara trajni imunitet na teži i opasniji način (putem prebolijevanja prave bolesti), cijepljenje predstavlja daleko bezopasniju imitaciju „prave“ bolesti. U cijepljene osobe stvara se snažan imunitet, ali bez simptoma obolijevanja i bez posljedica koje bolest može uzrokovati.
ZARAZNE BOLESTI BILE SU VODEĆI RAZLOG UMIRANJA MLADIH
Koliko je produljen prosječan ljudski vijek otkad postoje cjepiva?
Statistike kažu da su ljudi u našim krajevima prije dvjesto godina prosječno živjeli tek 35 godina, a danas prosječni životni vijek u Europi iznosi preko 80 godina. Ipak, treba naglasiti da je za to zaslužan veći broj pozitivnih čimbenika: od poboljšanja kvalitete prehrane i sanitarnih uvjeta (tekuća voda, higijena, kanalizacija), preko suvremenije i dostupnije medicinske skrbi (u što spada i cijepljenje), pa sve do boljeg pridržavanja zdravih životnih navika zbog više razine edukacije. No, ako pogledamo nekadašnje uzroke smrtnosti, vidjet ćemo kako su prije dvjesto godina upravo zarazne bolesti bile vodeći razlog umiranja osoba i djece, što je danas otklonjeno poboljšanjem medicinske skrbi i uvođenjem cijepljenja protiv nekada smrtonosnih infekcija.
Koji su najvažniji razlozi za cijepljenje?
Osim onog očiglednog i logičnog razloga – da bismo kao pojedinci bili zaštićeni od teških, opasnih ili smrtonosnih bolesti – jedan od važnih razloga za cijepljenje je i stvaranje takozvane kolektivne imunosti. Kolektivna imunost (ili imunitet zajednice) je pojava da se zarazna bolest ne može širiti ukoliko postoji dovoljan broj cijepljenih osoba čija otpornost protiv bolesti služi kao štit protiv epidemijskog, masovnog proširivanja te bolesti. Zato se i kaže da cijepljenje nije samo postupak koji od infekcije zaštićuje pojedince, nego štiti i cijelo društvo, zajedno s onim osobama koje iz određenih razloga nisu mogle biti cijepljene: sasvim mala djeca, osobe alergične na sastojke cjepiva ili one koje boluju od rijetkih bolesti imuniteta kod kojih cijepljenje nije poželjno.
Protiv kojih se dječjih bolesti preporučuje cijepljenje?
Danas se u Hrvatskoj djeca cijepe kroz takozvani program obaveznog cijepljenja (poznat i kao „kalendar cijepljenja“) protiv jedanaest zaraznih bolesti: difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubele, tuberkuloze, hepatitisa B, bolesti izazvanih bakterijom Haemophilus influenze tipa B i bolesti izazvanih pneumokokom.
Osim njih, postoje i takozvana neobavezna cjepiva protiv bolesti kao što su rotavirusna crijevna infekcija, vodene kozice (varicelle), hepatitis A, upala mozga koju prenose krpelji (krpeljni encefalitis), HPV (humani papiloma-virus), gripa… Cijepljenja protiv tih bolesti preporučena su tzv. rizičnim skupinama i pojedincima koji su posebno osjetljivi na infekcije ili boluju od nekih kroničnih bolesti radi kojih imaju povećan rizik od obolijevanja.
TRAGIČNI PRIMJERI POJAVE OSPICA I HRIPAVCA
Zašto je važno da djeca prime sva preporučena cjepiva?
Važnost cijepljenja u ranoj dječjoj i školskoj dobi vidljiva je i iz toga što je osnovni program cijepljenja obavezan, odnosno propisan od strane države kako bi se osiguralo da što veći broj djece bude zaštićen od navedenih teških bolesti koje mogu izazvati teške simptome ili ostaviti trajne nepopravljive posljedice na zdravlje, a u najtežim oblicima i uzrokovati smrt. A, kako je već rečeno, ukoliko se postigne dovoljan postotak procijepljenosti pojedinaca, tada će i cijelo društvo biti zaštićeno od masovnog, epidemijskog širenja navedenih zaraznih bolesti.
Ponekad se može čuti mišljenje kako tih bolesti danas više uopće nema ili ih se viđa vrlo rijetko, u blagom obliku, pa se brzopleto zaključuje kako bi se zbog toga moglo i prekinuti s provođenjem obaveznog cijepljenja. No takav stav je pogrešan, jer se pritom zaboravlja najvažnije: te bolesti rjeđe viđamo upravo zbog cijepljenja i postojanja dovoljnog broja cijepljenih osoba. Da je tome tako, pokazalo se na tragičnim primjerima pojave epidemijskog obolijevanja na stotine i tisuće djece od hripavca i ospica u državama koje su ukinule cijepljenje ili tamo gdje roditelji odbijaju cijepiti svoju djecu.
Jesu li cjepiva dovoljno sigurna za djecu i odrasle? Postoje li opasne nuspojave i koliko su česte?
Svaka tvar, svaka hrana i svaki lijek, pa tako i cjepiva mogu kod određenog malog broja osoba izazvati reakcije i neželjene nuspojave: kao što postoji alergija na neku hranu (mlijeko, jagode, kikiriki…), tako neke osobe mogu biti alergične na neke sastojke cjepiva. Međutim, te reakcije su vrlo rijetke, a još rjeđe predstavljaju opasnost po zdravlje; u pravilu su blage i prolaznog karaktera, bez posljedica. S druge strane, teške nuspojave (one koje mogu izazvati ozbiljne i trajne posljedice) ekstremno su rijetke: ovisno o vrsti cjepiva pojavljuju se u manje od jedan do dva slučaja na milijun cijepljenih osoba.
A ako usporedimo vjerojatnost pojave ozbiljnih, trajnih nuspojava cijepljenja s rizikom od ozbiljnih i trajnih posljedica bolesti nastalih zbog necijepljenja, vidjet ćemo da je cijepljenje na stotinu tisuća puta manje opasno nego obolijevanje od takve bolesti. Osim toga, znanstvenici neprestano rade na poboljšanju i usavršavanju cjepiva, kao i na pozornom praćenju i otkrivanju razloga neželjenih reakcija i nuspojava cijepljenja.
NEINFORMIRANOST SVARA ZABLUDE
Kako se osigurava da cjepiva budu sigurna i učinkovita?
Visoka učinkovitost i niski postotak pojave nuspojava cjepiva najvažniji su ciljevi kontinuiranog rada, istraživanja i uzajamne suradnje velikog broja stručnjaka – imunologa, infektologa, mikrobiologa, biokemičara, epidemiologa, laboratorijskih inženjera i farmakologa – u stotinama vrhunskih laboratorija u svijetu. Ispitivanje učinkovitosti i testiranje sigurnosti cjepiva provodi se kroz nekoliko stupnjeva (faza) koje nekada traju mjesecima i godinama: od prvih testiranja na uzorcima stanica i tkiva, preko primjene na laboratorijskim životinjama, sve do konačnog ispitivanja na ljudima. Tek nakon prolaska svih koraka provjere, cjepivo se stavlja u uporabu, a i nakon toga se neprestano prati i kontrolira pojava eventualnih neželjenih reakcija.
Koje su najčešće zablude o cjepivima?
Zablude su – ne samo u slučaju cijepljenja i cjepiva – uvijek posljedica nedovoljne informiranosti (ili još gore – pogrešnih informacija), dakle nedovoljnog ili pogrešnog znanja o nekoj stvari ili pojavi. Jedan mali broj ljudi misli da su cjepiva opasna jer uzrokuju trajno oštećenje zdravlja ili smrt u cijepljenih osoba, neki govore da se cjepiva namjerno zagađuju toksičnim tvarima, a neki čak misle da se putem cijepljenja može u organizam unijeti elektronske naprave pomoću kojih zločinačke organizacije posjeduju kontrolu nad ponašanjem i zdravljem cijepljenih ljudi.
Posljedice takvih zabluda mogu biti teške i neugodne: roditelji mogu odbiti cijepljenje svoje djece i tako ih izložiti životno opasnim infekcijama i bolestima od kojih bi djeca inače na jednostavan i bezopasan način bila zaštićena cijepljenjem. Nažalost, zablude o cjepivima su posljednjih godina u nekoliko navrata bile izravan uzrok masovnih i ponekad teških obolijevanja, pa i smrtnih slučajeva kod necijepljene djece oboljele od bolesti kao što su morbili (ospice) ili pertusis (hripavac).
Koji su najnoviji i najvažniji napredci u medicini?
Cjelokupna znanost se sve brže i više razvija i napreduje, a s njom i medicina. Posljednjih godina sve više otkrivamo o do sada nepoznatim detaljima o ljudskoj genetici, o načinima nastanka i nasljeđivanja nekih bolesti, a istovremeno i o mogućnostima da se pomoću genetskih tehnologija (tzv. bioinženjeringa i genetskog modificiranja) izrađuju lijekovi, cjepiva i metode terapije protiv sve većeg broja bolesti za koje smo donedavno smatrali da su neizlječive.
Onako kako se cijepljenje smatra jednim od do sada najvećih znanstveno-medicinskih dostignuća, tako nam suvremeni napredak nudi buduća velika dostignuća kao što su metode intervencije na genima putem tehnologija kao što je primjerice CRISPR/Cas9, genetički „alat za popravak“ grešaka na DNK, genima i kromosomima. Pred vama mladima otvaraju se velike mogućnosti za nova i vrlo uzbudljiva otkrića u znanosti i medicini.
Razgovarala: Iva Lea Erić, 6. c
