Objavljeno: 3. 11. 2023.
Prvih mjesec dana činit će vam se iznimno laganim ukoliko odmah ne počnete učiti, no onda morate učiti danonoćno kako ne biste školsku godinu odmah započeli s jedinicama koje se kasnije teško ispravljaju. Zato je važno učiti organizirano i pametno. Dobre radne navike iz osnovne škole u srednjoj su školi velika vrlina.
Prošlogodišnja Učenica generacije, Ana Babić, piše nam o svojim prvim dojmovima iz srednje škole.
Novi početci često se čine kao velike prepreke, u životu neizbježne, pa ih se neki ljudi boje, dok ih drugi uzbuđeno iščekuju. Srednja je škola za osnovnoškolce tek pojam o kojemu znaju osnove, no u sebi gaje mnoga pitanja kojih još nisu svjesni.
Što su djeca vremenski bliže srednjoj školi, to više slušaju upozorenja odraslih. Često čuju o strašnim, strogim profesorima ili pak o „grijanju stolice”. Ja sam samo djelomično slušala što govore jer je za mene srednja škola bila predivan pojam kojeg sam nekoliko godina njegovala i idealizirala u svojim mislima. Toliko sam bila uzbuđena zbog novog i osvježavajućeg početka da sam zaboravila da je to zapravo obična obrazovna ustanova, čime ju mnogi ljudi smatraju. Kada je napokon došao taj nestrpljivo iščekivani prvi dan srednje škole — novi list u životu svakog dotadašnjeg osmaša – gotovo smo svi shvatili da će, bez obzira na potpuno novo okruženje, gotovo sve ostati isto.
BLAGO PRILAGOĐAVANJE DRUGIMA
Iako pomalo zastrašujuće, bilo je vrlo lijepo upoznavati nove ljude koji su, zbog interesa i hobija sličnim mojima, upisali tu školu. Upoznavajući ih već prvoga dana vrlo brzo shvatite da je Osijek prilično malen grad u kojemu su ljudi dobro međusobno povezani, te da će vas ljudi koje već poznajete povezati s novim prijateljima i da nećete imati problema s društvom. U početku je teško odagnati koje nam osobe odgovaraju i dobro utječu na nas pa je važno da sami sebi damo vremena da otkrijemo više o novim prijateljima. Također je važno da kod novih prijatelja osvještavamo i prihvaćamo različitosti jer smo odrasli u različitim okolnostima i svi imamo svoje mane i vrline. Postići međusoban sklad dok se ne naviknemo na nove okolnosti najlakše je blagim prilagođavanjem drugima. U nekim se školama viši razredi u početku osjećaju superiorno u usporedbi s prvim razredima ili se prvi razredi boje viših, no nakon nekog vremena svi shvate da su sličniji nego što su mislili pa ubrzo sklope još novih prijateljstava.
Smatram da je najtočnije upozorenje i savjet odraslih to da je od samog početka potrebno učiti i ne odgađati izvršavanje svojih obaveza. Prvih mjesec dana činit će vam se iznimno laganim ukoliko odmah ne počnete učiti, no onda morate učiti danonoćno kako ne biste školsku godinu odmah započeli s jedinicama koje se kasnije teško ispravljaju. Zato je važno učiti organizirano i pametno. Dobre radne navike iz osnovne škole u srednjoj su školi velika vrlina.
NISAM SE NIMALO RAZOČARALA
Razlika između osnovne i srednje škole jest da je u osnovnoj organiziranost manje važna jer nema toliko mnogo nastavnih sadržaja pa se stigne učiti u posljednji čas. U srednjoj školi mnogi profesori traže puno od učenika pa je organiziranje prioriteta također jedan od najvažnijih koraka pri snalaženju. Razlikovanje bitnih predmeta i zadataka od nebitnih ključno je da se učenik ne iscrpi previše. Na primjer, ako dobijete zadatak istražiti o Van Goghu za plus iz likovne umjetnosti i ako dobijete primjer iz matematike koji biste trebali obraditi sami jer će biti u pisanoj provjeri, što mislite da biste najprije trebali izvršiti? Ponekad su zadaće ključan dio gradiva, a ponekad je puno pametnije zanemariti zadaću kako biste se fokusirali na učenje koje će na kraju pridonijeti boljoj ocjeni iz pisane ili usmene provjere.
Profesori u srednjoj školi nisu značajno drugačiji od učitelja u osnovnoj školi. Sve ovisi o profesoru. Neki profesori su vrlo opušteni, a neki imaju vrlo brz tempo. Kod nekih se odgovara svaki sat, a kod nekih se odgovara jednom u polugodištu. Bitno je da im pokušate pokazati što više možete i da ostavite dobar dojam.
Bez obzira na moja velika očekivanja od srednje škole, nisam se nimalo razočarala. Upoznala sam mnogo predivnih ljudi koji su puni pozitivne energije kojom mi poboljšavaju dane i kojom me motiviraju da se nastavim truditi bez obzira na minute i sate koje moram izdvojiti za učenje i obaveze. Nadam se da će se u srednjoj školi dobro snaći i buduće generacije te da će ih tamo dočekati lijepa nova iskustva.
Napisala: Ana Babić, 1. razr. II. (jezične) gimnazije, Osijek
