Objavljeno: 12. 6. 2015.
Umjetnost je jako važna, iako se nekima ne čini tako. Umjetnost oplemenjuje čovjeka, opušta, vodi u neki drugi svijet. Liječi dušu, doslovce.
Učiteljica Gordana Lušić u našoj školi poučava jedan od najtežih i najvažnijih predmeta – hrvatski jezik. Često sa svojim učenicima ide na natjecanja na kojima postižu odlične rezultate. Razrednica je 6.c razreda. Zašto je odlučila studirati baš hrvatski jezik, gdje bi voljela otputovati, kako izgleda jedan njezin školski sat i još mnogo toga otkrila nam je u ovom intervjuu…
U našoj školi ste već 15-ak godina (od ukupno 18 godina radnoga staža) i „ispratili“ ste mnogo generacija. Možete li nam opisati kakvi su učenici bili ranije, pogotovo osmaši? Sigurno nisu bili toliko zaslijepljeni tehnologijom kao što su to današnje generacije… Kada Vam je bilo lakše raditi, nekada ili sada?
Teško je odgovoriti na ovo pitanje… Prije su učenici bili odgovorniji, gradivo teže, više je bilo stvari koje su trebali naučiti, a opet su bili uspješni. Danas su učenici puno opušteniji, manje uče, ali ipak očekuju dobre ocjene. Čak se i uvrijede ako nisu dobili ocjenu koja im treba, bez obzira što se nisu potrudili zaraditi ju.
Naravno da djeca prije nisu bila zaslijepljena tehnologijom jer nije bila toliko razvijena kao danas. Mnogi pretjeruju, ovisni su o njoj i to postaje problem kojeg smo sve svjesniji. Ako se tehnologija koristi na pravi način, u korisne svrhe, ona nam je svima velika pomoć i mislim da trebamo biti sretni što živimo u vremenu koje nudi mogućnosti o kojima smo prije 20 godina mogli samo sanjati.
HUMOR JE UVIJEK DOBRODOŠAO
Možete li opisati jedan Vaš uobičajeni školski sat?
U pravilu, školski sat mora imati svoj tijek i sličan je u većini predmeta: motivacija, najava teme, obrada, sinteza… Naravno da se učitelji toga drže pa tako i ja. Ipak, svatko od nas je prepoznatljiv po nečemu i učenici to nepogrešivo prepoznaju.
Moj je običaj na početku sata pitati učenike kako su taj dan i ukratko prokomentiramo događaje dana sa školskih hodnika.
To oni znaju i već sami počnu pričati zanimljivosti. To traje 2-3 minute, ali mislim da je lijep početak sata. Kad se počne s poslom, ozbiljno se radi. Ako na kraju ostane koja minuta vremena, rado ćemo je potrošiti na šalu. Humor je uvijek dobrodošao.
Zašto ste odlučili studirati baš hrvatski jezik? Odakle ta ljubav?
To mi je, uz engleski jezik i povijest, oduvijek bio najdraži predmet. Imala sam ja svojih „lutanja“, dugo nisam bila sigurna što ću studirati. U srednjoj školi imala sam „fazu“ oduševljenosti genetikom (!), slijedila je psihologija pa pravo… Srećom, brzo me prošlo. Negdje u podsvijesti sam znala da je ovo moj put…
NAMA JE NA DODATNOJ ZABAVNO
Često sa svojim učenicima sudjelujete na natjecanjima iz hrvatskog jezika, od školskoga do državnoga. Pokazuju li ta djeca sama određeni interes?
Neka djeca dođu sama na sate dodatne nastave jer žele vidjeti koliko mogu, neki dođu jer vole hrvatski, a neke ja pozovem. Vrlo brzo se vidi tko ima potencijala za takvu vrstu natjecanja. To su djeca koja su jako uporna, marljiva, željna znanja, a ako imaju i dara za jezik, uspjeh ne može izostati.
Koji Vam je najveći uspjeh na natjecanju?
Dva puta sam bila na državnom natjecanju, a za županijska natjecanja ne znam točan broj.
Najveći uspjeh do sada postigla je moja učenica Emma Štern koja je 2010. godine na županijskom natjecanju imala najbolji rezultat u cijeloj Hrvatskoj. Naravno, plasirala se na državno natjecanje na kojem je također bila odlična.
Koliko često imate dodatnu nastavu, pogotovo pred samo natjecanje?
Od te se djece očekuje puno odricanja, puno svog slobodnog vremena oni potroše vježbajući gramatiku! Koliko je to sati godišnje, nisam nikad točno brojala. No, nama je na dodatnoj zabavno. Učimo, ali se i dobro zabavljamo. Oni koji dolaze, znaju da je tako!
MOJI SLATKI MALI BRBLJAVCI
Nedavno ste sudjelovali i na Goranovom proljeću u Lukovdolu. Je li Vam to bio prvi put da sudjelujete na tako značajnoj pjesničkoj manifestaciji? Kakvo je to iskustvo bilo?
Goranovo proljeće je manifestacija koja ima jako dugu tradiciju, ali nisam nikada prijavljivala učenike na njihov natječaj.
Prvi sam put ove godine odlučila poslati pjesme svog učenika Davida Gaše i dobro da sam to učinila. David je osvojio drugo mjesto u kategoriji osnovnih škola i prepoznat je kao darovit mladi pjesnik. Baš mi je drago zbog njega!
Možete li izdvojiti najdraži dio gradiva? Gramatika, povijest jezika, medijska kultura? Ili je to možda književnost?
Srećom, moj se predmet sastoji od svega nabrojanog, sve se to vrlo često isprepleće, a meni je najdraže kada mogu nešto od toga povezati. Tako se lakše i brže uči, zanimljivije je…
Imate li najdražeg pisca i najdraže književno djelo?
Preteško pitanje… Ako baš moram nešto izdvojiti, neka to bude djelo koje sam najviše puta u životu pročitala: Čudnovate zgode šegrta Hlapića!
Kako je to biti razrednica? Koliko puta ste već imali „svoj razred“?
Ovo mi je četvrta generacija. Biti razrednica je lijepo, ali i teško. Taj posao doista traži kompletnu osobu.
Što biste rekli za svoje cekane (6.c)?
Joooj, moji slatki mali brbljavci! Jako su dragi, s njima nikad nije dosadno. Vesela družina!
UČITELJI POSAO NOSE KUĆI
Često posjećujete kulturne događaje. Smatrate li da je to od velike važnosti, npr. odlazak u kazalište?
Posjećujem kulturne događaje koliko mogu, voljela bih da je to i češće. Umjetnost je jako važna, iako se nekima ne čini tako. Umjetnost oplemenjuje čovjeka, opušta, vodi u neki drugi svijet. Liječi dušu, doslovce.
Utječe li posao mnogo na Vaš privatni život?
Da. Svi učitelji posao nose kući. To je, jednostavno, takav posao.
Što radite u svoje slobodno vrijeme?
Nemam baš puno slobodnog vremena. Uglavnom sam s obitelji, čitam, pogledam neki film, kuham, sakupljam recepte, to mi je baš zanimljivo.
Volite li kuhati? Imate li neke svoje specijalitete, neki fini kolač možda?
Da, volim kuhati! Zanimljivo mi je isprobavati nova jela. Slana, uglavnom. Kolače pečem, ali su mi manje zanimljivi. Tako je i kod degustacije, hahaha.
Obavljate li rado ostale kućanske poslove, kuhanje, peglanje…? Imate li možda svoj vrt?
Nemam vrt jer živim u stanu, ali imam cvijeće na balkonu. Ostale poslove obavljam jer moram, nisam baš neki ljubitelj ribanja kupaonice i peglanja.
Pratite li sport?
Površno.
Koju glazbe preferirate, hrvatsku ili stranu? Imate li najdražeg izvođača?
Malo više volim stranu glazbu, iako ima dobrih domaćih pjesama i izvođača, naravno. Volim glazbu 80-ih, Davida Bowieja npr. U dobrom društvu se mogu opustiti i zapjevati na bilo koju dobru pjesmu.
Biste li htjeli posjetiti koju zemlju, imate li možda neku neostvarenu želju u vezi putovanja?
Baš sam neki dan razmišljala kako bih voljela otići na Kubu.
ILI – ILI
- Nogomet ili rukomet – rukomet
- Lirika ili epika – epika
- Film ili serija – film
- Palačinke ili kolači – palačinke
- Madrid ili Milano – Madrid
- Tadijanović ili Cesarić – obojica
- Fanta ili Coca-Cola – Cola
- Ljeto ili zima– Ljeto
Razgovarala: Tena Josić, 8.c
