JA
Volim pisati
kad nitko ne čita.
Volim pjevati
kad nitko ne sluša.
Volim crtati
kad nitko ne gleda.
Volim pričati
sebi.
Volim biti Ja
kad oko mene nema nikoga.
NIKAD
Nikad ti neću reći
kako se osjećam.
Nikad neću priznati.
Jer bojim se da
iste hrabrosti
nećeš skupiti.
I pobjeći.
PRIJATELJU
Prijatelju,
dao sam ti dušu.
Lagao si.
Bio si
stranac.
Lijen
nijem
i plitak.
No, zahvaljujuć tebi
naučio sam:
nije svatko izgubljen
gubitak.
KAD LJUBAV PREVLADA
Daj mi da se utopim
u tvojim rukama.
Nemoj biti ni s kim drugim,
ne drži me u mukama.
Kad ljubav prevlada
i stvarnost puca
daj mi da zaspim
uz otkucaje tvoga srca.
IZGUBLJEN UM
Izgubio sam um želeći
da budem na tvom.
Tko bi rekao da će
sve završiti
s jedno doviđenja i uz srca lom.
Od tada
bol i umor za krevet me veže.
Proganja me spoznaja
da kapci su mi teški
ali misli su teže.
ZAŠTO SE BOJIMO ŽIVJETI
Zašto se bojimo živjeti?
Zašto nam je smisao života
na ovoj Zemlji
čekanje dana kada ćemo
je napustiti?
Drži me nostalgija
za mjestom za koje nisam siguran
da uopće postoji
i zaljubljen sam u osobu
koja ne živi.
Trebam prestati tražiti sreću
gdje sam je izgubio,
već trebam oživjeti mir
koji sam odavno
ubio.
TKO SI TI?
Samo ti znaš tko želiš biti.
Zašto onda
tuđe želje
pokušavaš ispuniti?
Znam kako je to
kad ti netko
nameće svoje.
Udara te
viče
lažima grebe.
Stoga pazi
da se ne izgubiš
tražeći sama sebe.
SAMOĆA
Daj mi sve.
Ne idem nigdje
bez tvojeg srca i duše.
Ne idem nigdje bez tebe.
Čekam te ovdje sam.
Moja najveća čežnja
je da me razumiju.
Jedino što mogu
je pronaći jednu dušu
isto tako usamljenu.
Prolaze dani i još uvijek
čekam svoj ljubavni debi,
ali najbolje znamo mi usamljeni,
samoća završava samo u
ljubavi.
MJESEC I SUNCE
Uvijek se možete kupati
u laži sobnih svjetala
i raskoši velikih reflektora,
ali ništa ne nadmašuje
iskrenu ljepotu
mjesečeva odsjaja.
Taj predivni mjesec,
skromni drug Sunca
nema prevelikih želja.
U srebrnim očima
čuva nasmijano lice
svoga prijatelja.
ZAPALJENO SRCE
Jednog dana,
nema veze
s koliko godina,
upoznat ćeš osobu
koja će zapaliti vatru
unutar tvog srca.
Ali tužna je
i najokrutnija istina
da će do kraja života
taj plamen možda nestati
zajedno s osobom
koja će ga i pokrenuti.
Smiješno je kako
padamo za krivu
osobu koja govori
prave riječi.
Srce poslije požara
najteže se liječi.
SREĆA
Čudno je kako te gledam
i kad napokon uzvratiš
pogled, odmaknem glavu
da ne vidiš koliko te zapravo
trebam.
Pitam se misliš li o meni
kasno u noć
koliko i ja o tebi.
Barem kad sam tužan
volim tako misliti.
Pitam se koliki ću put
razmišljajuć tako prijeći.
Čudno je kako drugima
dajemo toliku kontrolu
o vlastitoj sreći.
ONO ŠTO NAJVIŠE VOLIMO
Zašto uvijek vlasitite rane solimo?
Možemo se zauvijek truditi,
jer ono što će nas ubiti
je ono što najviše volimo.
Uđeš u moj život,
tvoja ljubav me slijepi.
Obuzima.
Polako stišćeš šaku oko
moga srca
i kad odeš,
ostavljaš me samo s
rupom u prsima.
ŠK. GOD. 2014./2015.
* Ovaj ciklus pjesama drugonagrađeni je rukopis učenika osnovnih škola na manifestaciji „Goranovo proljeće“ 2015.
