Bio je to velik korak za mene i cijelu moju obitelj – 5. prosinca 2014. napustila sam Osijek i stigla u Kanadu, u veliki i milijunski grad Edmonton. Bila sam tužna jer napuštam Osijek, prijatelje, svoju školu, rodbinu, razred, i odlazim u nešto nepoznato. Početak je, kako obično biva, bio najteži.
Kanada je, na prvi pogled, ogromna i hladna zemlja, ali kad se uklopite u kanadski način života, osjećate se kao da ste se tu i rodili. Zime u Kanadi jako su hladne, a snijeg se topi do sredine proljeća. Dok su svi moji prijatelji u Osijeku priželjkivali „snježni“ Božić, ja sam po prvi puta u svom životu doživjela „snježni“ Uskrs.
DAN ZAPOČINJE BIBLIJOM I VICOM
Školstvo u Kanadi znatno se razlikuje od školstva u Hrvatskoj. Cijelim gradom možete vidjeti žute školske autobuse koji prevoze učenike do škole. U školi ne postoje informacije ili opravdavanja izostanaka. Škola vodi brigu o svemu, tako da roditelji u svakom trenutku imaju uvid u djetetove ocjene i ponašanje u školi. Ako dijete nije prisutno na nastavi, škola odmah zove roditelje kako bi ih pitala znaju li gdje se njihovo dijete nalazi.
Škole se dijele na vjerske i javne. Ja pohađam katoličku školu ”St. Edmund Jr. High School”. U katoličkim se školama svakoga jutra na razglasu čita Biblija. Nakon toga se čitaju obavijesti te čestitaju rođendani svoj djeci koja ga taj dan imaju, a uruči im se i poklon od škole. Kao zadnji dio obavijesti čita se „vic dana“.
PUNI SMO SPORTSKIH TIMOVA
Škole su najčešće podijeljene na dva dijela: na obične razredie i academic razrede. Academic razredi su posebni razredi koje čine učenici koji se bave nekim sportom. U mojoj školi akademije koje djeca mogu pohađati su nogometna, košarkaška, odbojkaška, hokejaška… Svaka škola ima svoje timove za određeni sport.
Na tjelesnom se svaki dan rade razne aktivnosti, kao što su floor hockey, graničar, badminton, survival, kaubojski ples, a ponekad tjelesni imamo u fitness roomu, punom sprava za vježbanje, ili radimo yogu.
Veliki odmor zvani ”lunch break” traje 45 minuta u kojima možemo napustiti školu i družiti se izvan nje.
NASTAVNICI SU PRIJATELJI
U školama se biraju opcije koje će učenici pohađati cijele školske godine, a opcije su French, Spanish, Art, Video pro, Foods, Drama, leadership i Film studies. Ne postoje dva, već tri polugodišta koja se izmjenjuju svaka tri mjeseca.
Nastavnici u školama su kao prijatelji. Pomažu učenicima u svemu i pokušavaju učiniti atmosferu na satu što boljom. Neki od predmeta u školi imaju svoje instagram profile, pa ono što djeca urade na tom satu oni uslikaju i objave na tim profilima.
Učenje i ponavljane nastavnoga gradiva radi se pomoću raznih projekat. Na nastavi je obvezno imati mobitele jer većinu vremena moramo tražiti nekakve informacije na internetu.
Ocjene se dobiju u obliku postotka. Ne postoje imenici nego ocjene možete vidjeti na stranici ”PowerSchool” na kojoj se također možete prijaviti za ”flex sessions”. „Flex sessions“ se odvijaju svakog četvrtka. To je dan kad je nastava skraćena i svi učenici sami biraju svoje predmete toga dana na već spomenutoj stranici ”PowerSchool”.
DJECA SU JAKO SLOŽNA
U razredu ima pripadnika svih rasa i govornika različitih jezika. Mene je najviše razveselilo što u razredu imam osobu koja dolazi s naših prostora, u badminton timu također, i u 9.B razredu – osobu iz Šibenika.
U kanadskim školama djeca su jako složna. Nakon svih mogućih događaja i uspomena koje sam uspjela doživjeti u dosadašnjih pet mjeseci boravka u Kanadi osjećam se kao da ovdje pripadam. Naravno, nedostaje mi Osijek, stari prijatelji i ponekad bude teško kad se sjetim naših dana i smijanja po cijele dane, ali valjda mi je bilo suđeno da sagradim novi život u novoj okolini.
Napisala: Laura Kiš, iz Edmontona u Kanadi
bivša učenica sadašnjega 8.c OŠ „Retfala“
