Objavljeno: 31. ožujka 2026.
Društvene mreže nisu samo izvor rizika, one su alat za komunikaciju, kreativno izražavanje i informiranje. Djeca putem njih mogu održavati prijateljstva, razvijati stvaralačke vještine i pratiti sadržaj koji ih zanima i koji im pomaže. U svijetu u kojem je digitalna pismenost postala neophodna vještina, potpuna zabrana pristupa internetu i društvenim mrežama nije idealno rješenje.
U modernom digitalnom dobu društvene mreže postale su sastavni dio svakodnevice, ne samo odraslih, već i osnovnoškolske djece. Sve mlađa populacija dolazi u doticaj s društvenim mrežama poput TikToka, Snapchata i Instagrama, često i prije nego što razviju vještine potrebne za odgovorno korištenje tih aplikacija. Neodgovornim ponašanjem na internetu i društvenim mrežama mogu se pojaviti brojni problemi pa se sve češće postavlja pitanje trebaju li se društvene mreže potpuno zabraniti osnovnoškolcima.
VRŠNJAČKO NASILJE U ŠKOLI I KOD KUĆE
Djeca osnovnoškolske dobi, pogotovo ona koja ulaze u pubertet, nalaze se u osjetljivoj fazi razvoja i izgradnje samopouzdanja. Društvene mreže često prikazuju nestvarne standarde ljepote, „savršene“ živote i uspjehe drugih ljudi što može dovesti do osjećaja manje vrijednosti, nesigurnosti, ali i anksioznosti i depresije kod djece. Osim toga, cyberbullying, koji je sve češći, može imati negativne psihološke posljedice na žrtve nasilja. Društvene mreže omogućuju anonimnost i razvoj vršnjačkog nasilja koji ne prestaje izlaskom iz učionice, već nas prati i kod kuće.
Još jedan problem koji se javlja jest ovisnost. Algoritmi društvenih mreža dizajnirani su tako da što više zadrže pozornost korisnika, a mnogo djece nema dovoljnu samokontrolu da ograniče vrijeme provedeno na društvenim mrežama. Posljedice su smanjena koncentracija, lošiji školski rezultati, nedostatak sna, manjak fizičke aktivnosti i mnoge druge. U tom slučaju zabrana društvenih mreža osnovnoškolcima može se činiti kao učinkovito rješenje koje će zaštititi djecu.
PRECIZNIJA REGULACIJA UMJESTO POTPUNE ZABRANE
Međutim, društvene mreže nisu samo izvor rizika, one su alat za komunikaciju, kreativno izražavanje i informiranje. Djeca putem njih mogu održavati prijateljstva, razvijati stvaralačke vještine i pratiti sadržaj koji ih zanima i koji im pomaže. U svijetu u kojem je digitalna pismenost postala neophodna vještina, potpuna zabrana pristupa internetu i društvenim mrežama nije idealno rješenje.
Osim toga, zabrane ne rješavaju problem u potpunosti. Osnovnoškolci su okruženi društvenim mrežama u okolici i kućanstvu što dodatno potiče njihovu želju za uključivanjem u digitalni svijet. Poneka djeca mogu pronaći načine zaobilaženja pravila koristeći se tajnim profilima ili preko drugih osoba.
Zbog toga društvene mreže osnovnoškolcima ne treba u potpunosti zabraniti, ali svakako treba regulirati vrijeme provedeno na njima. Treba poticati razvoj kritičkog mišljenja kod djece i redovito ih educirati o opasnostima na društvenim mrežama, ali i o njihovim dobrim stranama. Tako je moguće pripremiti djecu za odgovorno sudjelovanje u digitalnom svijetu koji ih neizbježno okružuje.
Napisala: Karla Stražanac, 8. b
