Objavljeno: 5. ožujka 2026.
Dobila sam puno poruka od djece koja dolaze na moje predstave, cvijeće, izrađivali su mi čestitke, bookmarkere, crteže, žele se fotografirati, traže potpis, žele biti poput mene. Lijep je osjećaj, iako samu sebe nikada nisam doživljavala kao „javnu i poznatu osobu”. Vrlo sam jednostavna, druželjubiva, volim se šaliti, smijati i mislim da sam normalna kao svaka druga mama.
Ljude često zanima kako je glumiti i pjevati u različitim predstavama. S Ivanom Medić razgovarali smo o tome kako je biti na operna pjevačica u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje radi već 12 godina.
Kako Vam je biti operna pjevačica?
Lijepo, uzbudljivo, zanimljivo, poučno, zabavno.
Kako ste se upoznali s opernim pjevanjem i zašto ste se odlučili za to zanimanje?
Prvi puta sam se susrela s opernim pjevanjem u sedmom razredu osnovne škole kada sam s razredom otišla u Zagreb na operu Čarobna frula. Sjedila sam na galeriji (najviša i najudaljenija pozicija u teatru) i bila fascinirana time kako ljudski glas može proizvesti takve jake, glasne i lijepe tonove koji dopiru do zadnjeg reda u gledalištu. Divni su bili kostimi koje su pjevači nosili, velika i raskošna scenografija me oduševila. Sve je izgledalo potpuno nestvarno. Tada sam rekla da i ja jednog dana želim pjevati u teatru i biti operna pjevačica.
Jeste li uvijek htjeli biti operna pjevačica ili ste to tek kasnije shvatili?
Nisam. Htjela sam prodavati sladoled, biti učiteljica ili pop pjevačica. Tek kasnije, u srednjoj školi, čvrsto sam odlučila da želim raditi u kazalištu.
MOGU POKAZATI SVE ŠTO ZNAM
Koja je razlika između glume u dramama i mjuziklima ili operama?
U mjuziklu se pjeva, pleše, izgovara dramski tekst. Zajedno s pjevačima u mjuziklu sudjeluju i glumci koji dobro pjevaju i plešu. Uglavnom se kod nas u Hrvatskoj mjuzikli izvode na hrvatskom jeziku, isto kao i dramske predstave u kojima glume glumci, ponekad i pjevači ako su predodređeni songovi (pjesme) koje su potrebne za dramsku predstavu. A u operi je to drugačije – opere se najčešće izvode na talijanskom, njemačkom ili francuskom jeziku. Gluma je umjerenija nego u operetama, mjuziklima i dramskim predstavama.
Što sve radite u Hrvatskom narodnom kazalištu i što Vam je najdraže raditi?
Imam sreću da mogu raditi sve. Pjevam opere, operete, mjuzikle, pjevam u dramskoj predstavi, na svim koncertima koji se izvode u našem kazalištu. S obzirom na to da jako puno pjevam, puno učim i radim na različitim tehnikama pjevanja jer nije isto pjevati operu, mjuzikl ili pop koncert. Za sve to što sam nabrojala koriste se različite tehnike pjevanja kojima moram vladati da bih bila izvrsna u poslu kojim se bavim. Volim glazbu, ples, glumu i zato sam sretna što radim upravo u Hrvatskom narodnom kazalištu ovdje u Osijeku jer smo radili i radimo predstave u kojima mogu pokazati sve što znam.
Koja Vam je najdraža predstava u kojoj ste sudjelovali?
Jedna od meni najdražih predstava je mjuzikl Moje pjesme, koji snovi koji sam sa svojom obitelji (kada sam bila mala) pogledala sigurno 30 puta. To mi je bio najdraži film u djetinjstvu i nisam ni sanjala da bih jednog dana baš ja mogla biti glavna glumica/pjevačica – Maria (Julie Andrews) – i biti dio takve velike i poznate predstave. Predstavu smo odigrali skoro 50 puta, u predstavi je sudjelovalo 14-ero djece iz glazbene škole, lijepo smo se družili, smijali, pjevali, plesali, napravili izvrsnu predstavu po uzoru na film i na kraju dobili Nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju predstavu.
VOLIM KAD MI SE OBRATE
Kako izgleda jedan Vaš radni dan kada imate predstavu?
Prijepodne sam kod kuće – kao i svaka druga mama, kuham, perem, čistim, peglam, uređujem vrt, brinem o djeci. Kada Karla i Borna odu u školu, ponavljam note i tekst za predstavu, pripremim sve što mi treba za kazalište i uvijek sam dva sata prije predstave tamo da se u miru pripremim. Imam svoju garderobu u kojoj me čekaju oprani i ispeglani kostimi, perika, šminke. Presvučem se u kostim (pomogne mi Ivana – ona je zadužena za kostime, njezin posao se zove GARDEROBIJER), nakon oblačenja kostima dolazi kazališna frizerka da mi napravi frizuru ili stavi periku, kada ona završi svoj dio posla onda kreće šminkanje. Najviše se volim sama našminkati, no ako moram u predstavi npr. biti starija nego što jesam odem do ŠMINKERAJA koji se nalazi na drugom kraju kazališta da me gospođe koje se time bave našminkaju i prirede za pozornicu i predstavu. Nakon što me svi srede, upjevam se s par vokalnih vježbica i spremna sam za predstavu i sve vas koji nas nestrpljivo čekate u gledalištu.
Koja Vam je (bila) najveća prepreka u karijeri?
Jedna obiteljska situacija koja mi se dogodila prošle godine… Ne bih rekla da je bila najveća prepreka, ali je definitivno najviše utjecala na mene i obavljanje posla koji radim.
Kako to izgleda kad Vam se u javnosti obrati netko tko Vas je upoznao u predstavi?
Volim kada mi se obrati publika koja me dolazi gledati i slušati, i mislim da je to bitno kako za mene tako i za onu osobu koja skupi hrabrost i dođe me pozdraviti. Lijepo je vidjeti nasmijano i sretno lice nakon dobre predstave. Dobila sam puno poruka od djece koja dolaze na moje predstave, cvijeće, izrađivali su mi čestitke, bookmarkere, crteže, žele se fotografirati, traže potpis, žele biti poput mene. Lijep je osjećaj, iako samu sebe nikada nisam doživljavala kao „javnu i poznatu osobu”. Vrlo sam jednostavna, druželjubiva, volim se šaliti, smijati i mislim da sam normalna kao svaka druga mama.
Imate li savjete za osobe koje žele raditi ono što Vi radite?
Najbitnije od svega je da u životu radimo ono što volimo i u čemu se osjećamo dobro. To je onda ono pravo. Nikada ne treba odustati, ni onda kada je najteže jer jednog dana se sav taj veliki trud i rad itekako isplate.
Razgovarala: Rea Šimunec, 6.a
Fotografije: arhiva Ivane Medić
