Objavljeno: 19. siječnja 2026.
Bila su to 4 dana, 4 različita instruktora, nova znanja i problemi s autom. Bilo je uspona i padova, ali ono što smo naučile je da se skijaš ne mjeri po padovima, već po tome koliko se puta digne i nastavi. Hladnoća, umor i strah dio su puta, ali upornost vodi do cilja – jer najljepši spust dolazi nakon najtežeg uspona.
Dio ovogodišnjih zimskih praznika, zajedno s najboljom prijateljicom i njezinom obitelji, provela sam u Sloveniji, točnije u Mariboru na Pohorju. Mariborsko Pohorje je najveće skijalište u Sloveniji, smješteno iznad grada Maribora, a prostire se na planini Pohorje u istočnoj Sloveniji. Na Pohorju postoje tri vrste staza: plava, crvena i crna. Također im je odlično razvijen sustav žičara pa jedna od tih gondola povezuje grad sa skijalištem. Pohorje nudi razne vrste smještaja – od hotela do apartmana. U ponudi su i wellness centri, bazeni i dodatni sadržaji u sklopu smještaja, što može biti odlična relaksacija nakon dana na snijegu.
JUTARNJE SKIJANJE NIJE NAM DOVOLJNO
Na Pohorju su ljudi izuzetno pristupačni i prijateljski raspoloženi, a najčešći su gosti iz susjednih država: Hrvatske, Mađarske, Austrije, rjeđe Italije, Češke i Slovačke. Pohorje je skijalište koje nudi nešto za svakoga. Zahvaljujući raznolikim stazama, odlično je i za početnike i za iskusne skijaše. Osim skijanja, posjetitelji mogu uživati u prirodi, sanjkanju, šetnjama i drugim sadržajima. Dolaskom na Pohorje moguće je spojiti aktivan odmor s opuštanjem te provesti kvalitetno vrijeme s obitelji i prijateljima. Zbog dobre dostupnosti i blizine grada Maribora, Pohorje je idealno mjesto za zimski odmor.
Svaki dan na Pohorju započinjali smo ranim ustajanjem te spremanjem za školu skijanja. Već 4 godine sestra, prijateljica i ja učimo osnove skijanja i napredujemo. Ove smo godine učile naprednije stvari. U školi smo bile 2 sata, a nakon toga same smo skijale poznatim stazama sve dok nam nije postalo hladno ili se nismo umorile. Svako prijepodnevno skijanje završile smo s toplom čokoladom negdje u toplome. Ipak, prvi dan nam jutarnje skijanje nije bilo dovoljno, pa smo odlučile otići i na večernje.
AUTU JE HLADNIJE
Navečer nam se jako svidjelo što nije bilo puno ljudi, i to je bila jedna od stvari koja bi nas izmorila te bismo navečer vrlo brzo zaspale. Osim što nam je svako prijepodne izgledalo isto, poslijepodne smo imali razne aktivnosti. Primjerice, drugi dan odlučili smo probati nove staze za koje su nam treneri rekli da smo spremne, a treći dan smo odlučili iskoristiti bazene koji su nam bili preko puta apartmana. Nakon bazena i večernjeg druženja prijateljica i ja smo za kraj dana odigrale i nekoliko krugova društvene igre Alias.
Posljednji dan našeg putovanja odlučile smo još malo skijati, iako to nije trajalo mnogo duže od dva i pol sata jer je bilo vrlo hladno. Naš boravak na ski stazi završile smo s toplom čokoladom. Neki s ručkom, a neki ipak s kolačem. Nakon ručka zaputili smo se prema autima i shvatili da je autu naših prijatelja bilo hladnije nego nama na stazi te ga nisu mogli pokrenuti. Pokušali smo im pomoći, ali nije išlo te su morali zvati vučnu službu. S obzirom da je bilo dosta kasno a sutra nas je čekao novi radni dan mi smo povezli prijateljicu kući, a njeni su roditelji ostali čekati prijevoz i popravak.
Bila su to 4 dana, 4 različita instruktora, nova znanja i problemi s autom. Bilo je uspona i padova, ali ono što smo naučile je da se skijaš ne mjeri po padovima, već po tome koliko se puta digne i nastavi. Hladnoća, umor i strah dio su puta, ali upornost vodi do cilja – jer najljepši spust dolazi nakon najtežeg uspona.
Napisala i fotografirala: Lucija Bagarić, 8. b
