Objavljeno: 30. listopada 2025.
Vjerujem da će lektira u školi opstati, samo će se morati prilagoditi novim generacijama. Knjige će uvijek imati svoju vrijednost, samo ih treba naučiti doživljavati na novi, drukčiji način.
Učenici sve više izbjegavaju čitanje lektire, premda zbog toga često dobivaju negativne ocjene. Pritom ne misle o tome da su lektire, iz opravdanih razloga, već dugo važan dio školovanja. Različite vrste knjiga čitamo kao bismo pronašli ono što nas zanima te, prateći u njima radnju i likove, upoznali različite situacije koje nam se mogu dogoditi u svakodnevnom životu i koje su u našim godinama normalne. Na satima lektire uvijek razgovaramo o pročitanome te razvijamo kritičko mišljenje.
No danas se sve više pitamo hoće li učenici nastaviti čitati knjige ili će ih, samo radi škole, zamijeniti kratkim sadržajem s interneta i filmovima. Ima li lektira zapravo svoju budućnost?
Mnogi učenici smatraju da su lektirne knjige dosadne i zastarjele. To često jest istina jer su neke knjige napisane davno te ih je teško razumjeti. Osim toga, u današnje vrijeme mnogo više ljudi voli gledati filmove i serije nego čitati neku debelu knjigu, jer brže i lakše prenose određene ideje i doživljaje. Upravo zbog toga čini mi se da lektire, i općenito knjige, djelomično gube svoj smisao. S druge strane, čitanje ipak više razvija našu maštu, razvija kritičko mišljenje, bogati rječnik i pomaže nam da bolje razumijemo svijet oko sebe. Kada čitamo možemo suosjećati s likovima, naučiti nešto o načinu života u kojima su oni živjeli/žive, razmisliti o postupcima likova i o svojim postupcima ako smo nešto slično učinili. Uzevši sve to u obzir, mislim da lektiru ne bi trebalo izbaciti iz nastave Hrvatskoga jezika, samo ju treba djelomično promijeniti.
Možda bi budućnost lektire imala više šanse ako bi se više temeljila na kombinaciji knjiga, filma i tehnologije – umjesto (samo) čitanja knjige, mogli bismo gledati digitalne sadržaje vezane za knjigu i igrati igre. Možda bi na takav način čitanje postalo zanimljivije i bliže učeničkom načinu života.
Trebali bismo čitati mnogo više knjiga koje su napisane u novije vrijeme i trebalo bi redovito popis lektire obnavljati novim knjigama. Također, učenici bi trebali imati više mogućnosti izbora što će čitati. Kada bismo mogli čitati ono što nas zanima, čitanje bi nam bilo lakše i bliže temama koje nas zanimaju. Lektire bi mogle biti povezane s temama koje su nam bliske, poput ovisnosti, prijateljstva, ljubavi, interneta, budućnosti… Bilo bi dobro da češće mi predložimo knjigu za lektiru.
Na kraju, vjerujem da će lektira u školi opstati, samo će se morati prilagoditi novim generacijama. Knjige će uvijek imati svoju vrijednost, samo ih treba naučiti doživljavati na novi, drukčiji način.
Napisala: Lucija Bagarić, 8. b
