Objavljeno: 21. studenoga 2025.
Novinari moraju vapiti za informacijama, puno čitati i istraživati, raditi na sebi i svojoj općoj kulturi, upijati nova znanja… Sve je to neophodno kako bi mogli razviti alate i dovesti se u situaciju da dobro znaju razlikovati bitno od nebitnoga, istinu od laži, dobre od loših namjera, kako bi svoj posao mogli obavljati profesionalno, odgovorno i savjesno.
O novinaru i novinarstvu, ali i izazovima i ljepotama koje nosi to područje razgovarali smo s novinarom Jutarnjeg lista Nikolom Patkovićem, dopisnikom toga dnevnog lista iz Osijeka, koji već dugi niz godina aktivno prati i izvještava o raznim temama iz Slavonije, Baranje i drugih dijelova Hrvatske, pa i zemalja iz bližega okružja. Pročitajte ovaj iznimno zanimljiv i koristan intervju.
Je li biti novinar danas teže nego nekad?
Rekao bih da je naš posao danas zahtjevniji zbog niza novih elemenata i okolnosti u kojima funkcionira društvo u cjelini. Tehnološki razvoj i digitalno doba u kojem živimo učinili su svoje i u novinarskoj profesiji. Novinarima je omogućeno da učenjem novih vještina napreduju u praksi i razvijaju se u nekim novim smjerovima, pa tako danas imamo novinare koji nisu samo autori tekstova ili radijskih i televizijskih priloga, već u isto vrijeme obavljaju i poslove fotografa, video snimatelja, montažera… No, u isto vrijeme noviteti pred nas postavljaju i veliki izazov kako sve te vještine uskladiti a da se pri tome ne izgubi osnovni smisao novinarskog posla, a to je prenošenje točnih, pravovremenih i uravnoteženih informacija. Ipak, rekao bih da je jedan od velikih problema današnjeg novinarstva činjenica da je naš posao često podložan neargumentiranoj kritici. Često smo svjedoci situacija u kojima se novinare neargumentirano kritizira, vrijeđa i omalovažava, pri čemu se to najčešće događa na društvenim mrežama. Autori takvih objava uglavnom su anonimni i skriveni iza nekih nadimaka. I to je, na žalost, postalo normalno, iako je zapravo nenormalno, a često i protuzakonito. Moram reći da u današnjem novinarstvu imamo i „kolege’’ koji svom poslu ne pristupaju odgovorno i profesionalno, čime pokazuju potpunu neodgovornost prema profesiji, javnosti i čitateljima, te time nanose štetu novinarskoj struci.
NAJTEŽI JE „RUDARSKI POSAO“
Koje su prednosti i mane ovoga posla?
Najveća i najvažnija prednost je naša snaga da utječemo na ispravljanje nepravdi u društvu s kojima se svakodnevno susrećemo. I to bi trebala biti misao vodilja svakog odgovornog i profesionalnog novinara. Mane su vezane uz problematiku koju sam istaknuo u odgovoru na prethodno pitanje, a osim toga, jedna od mana su i nerijetka izbivanja od kuće, pri čemu se propuštaju i neka obiteljska druženja, slavlja… Jer naš je posao takav da ne možemo birati trenutak u kojem će se negdje nešto dogoditi i odakle ćemo morati izvještavati. No svi koji smo u tom poslu prihvatili smo tu činjenicu, kao i naše obitelji.
Koliko Vam je otprilike potrebno vremena da napišete kvalitetan tekst?
To prvenstveno ovisi o tome o kojoj je vrsti teksta riječ. Ako je riječ o vijesti koja treba ponuditi osnovne informacije o tome što se, gdje, kada, kako i zašto dogodilo, onda mi za to treba vrlo kratko vrijeme. No ako je riječ o izvještaju, reportaži, intervjuu ili komentaru, tada je potrebno puno više vremena. Nekada je riječ o nekoliko sati, a nekada se na jednom tekstu radi i po nekoliko dana. To se prije svega odnosi na reportaže i istraživačke tekstove, koji zahtijevaju puno vremena i posla koji se mora obaviti u pripremi, dakle prije samog početka pisanja teksta, a koji su jednako važni kao i samo pisanje. Novinarski posao, naime, osim kreativnosti u pisanju, zahtijeva i puno tzv. rudarskog posla u potrazi za dobivanjem točnih i kvalitetnih informacija, kao i za sugovornicima koji će tekstu dati dodatnu dimenziju, važnost i vrijednost te neizostavne odlaske na teren, za što treba izdvojiti određeno vrijeme.
NOVINARSTVO NUDI I DOSTA UZBUĐENJA
Što Vam je najuzbudljivije u poslu novinara?
Ne bih rekao najuzbudljivije, već najdraže. To su situacije u kojima uspijete pomoći nekome u rješavanju problema s kojim se suočio. Naravno, naš posao nudi i dosta uzbuđenja, pogotovo kada radimo na temama i događajima koje su u fokusu interesa javnosti, bilo da je riječ o nekom sportskom događaju, političkom skandalu ili korupciji i kriminalu. Takvi događaji su iznimno čitani, a to od nas zahtijeva i da u tom nekom adrenalinu, koji i nas zna povući, ipak ostanemo pribrani te da svoj posao odradimo maksimalno odgovorno i profesionalno, odnosno da ne podlegnemo emocijama. Naravno, ima i događaja i tema kada je emocije teško izbjeći, kao što su priče o stradalnicima Domovinskog rata, pogotovo o žrtvama Vukovara, bilo da je riječ o poginulim, nestalim ili preživjelim braniteljima i civilima, kao i događaji u kojima je netko nastradao. Posebno je teško ako je riječ o djeci.
Koje Vam je područje u novinarstvu omiljeno?
Moji novinarski počeci vezani su uz sport, gdje se osjećam kao svoj na svome, jer sam praktički od 1. razreda osnovne škole čitao i pratio sve što je vezano uz sport, osobito nogomet. No rad u dopisništvu ne dopušta specijaliziranje samo za jedno područje, pa sam s vremenom u Jutarnjem listu počeo pratiti politiku i pravosuđe, i moram priznati da mi je ulazak u taj svijet donio jednu novu životnu i profesionalnu dimenziju koja mi se jako svidjela. No ako moram birati jedno područje, onda je to i dalje sport.
TREBAMO BITI JAKO OPREZNI
Koja Vam je najdraža tema o kojoj ste pisali?
U ovih 28 godina koliko se bavim ovim poslom bilo ih je toliko da mi je nemoguće izdvojiti bilo koju. Radio sam intervjue i razgovarao s poznatim osobama iz Hrvatske i zemalja u našem okruženju, ali i brojne velike priče o tzv. običnim ljudima, onima koji nisu u fokusu interesa javnosti, ali svojim životom i djelom čine svijet oko nas boljim mjestom za život. Puno je takvih priča i ne bi bilo u redu da neku posebno izdvajam.
Kako mi kao mladež možemo prepoznati dezinformacije na internetu?
To je zahtjevno i izazovno i za nas starije, jer oni koji ih plasiraju imaju jako dobro razvijene alate kako neku lažnu vijest predstaviti kao najtočniju na svijetu. Moja preporuka svima, bez obzira na to koliko godina imaju, jest da informacije prvenstveno traže na provjerenim web-portalima vjerodostojnih, ozbiljnih, odgovornih i profesionalnih medijskih kuća. Također, uvijek se može napraviti i kontrola objavljene vijesti, odnosno potražiti je na više stranica i iz više izvora, pa onda sve to usporediti. Jako je bitno i znati tko je autor teksta, što se također lako može provjeriti i uvidjeti je li riječ o stvarnoj osobi, odnosno kakva je i kolika vjerodostojnost autora. Ono što je, pak, netko prenio na društvenoj mreži trebalo bi imati poveznicu s originalnom vijesti, kako bi se mogla utvrditi istinitost. U svakom slučaju, s vijestima koje dolaze putem društvenih mreža i sa sumnjivih profila treba biti jako oprezan.
POSAO JE ODABRAO MENE
Koliko se razlikuje tiskano izdanje od web-izdanja novina?
Sadržajno praktički nema nikakve razlike, jer se gotovo svi tekstovi iz tiskanog izdanja objavljuju i na webu. Doduše, ima i situacija kada se neki tekst objavi samo na webu, ali ne i u tiskanom izdanju. No ono što je u tiskanom izdanju može se pročitati i na webu. Najveća razlika tako ostaje samo u činjenici da tiskano izdanje morate uzeti u ruke i listati ga, što je meni kao pripadniku te neke „stare škole“ i dalje puno draže od skrolanja i čitanja teksta na nekom ekranu. Do prije nekoliko godina razlika je bila i u tome što se sadržaj na webu čitao besplatno, dok se tiskano izdanje oduvijek plaćalo, ali je već nekoliko godina praksa velikih medijskih kuća da se najkvalitetniji sadržaj na web-portalu također naplaćuje.
Zašto ste izabrali ovaj posao?
Mislim da je on odabrao mene. I premda će to možda zvučati kao floskula, novinarstvo je za mene prvenstveno poziv. Od malih nogu sam čitao novine, koje su se u našoj kući kupovale svakoga dana, a kako sam uvijek bio znatiželjan, tako sam još početkom 80-ih godina prošloga stoljeća, dakle u nižim razredima osnovne škole, pratio sve što se događa u zemlji i svijetu. Kroz tu praksu, a onda u mladosti i u vremenu sazrijevanja sve više sam imao želju i sam sudjelovati u kreiranju takvog sadržaja – i eto mu tu gdje jesam već 28 godina.
Što biste preporučili mladima koji se žele baviti novinarstvom?
Neka budu uporni, znatiželjni, hrabri i odlučni. Ako se ozbiljno žele baviti ovim poslom, moraju vapiti za informacijama, puno čitati i istraživati, raditi na sebi i svojoj općoj kulturi, upijati nova znanja… Sve je to neophodno kako bi mogli razviti alate i dovesti se u situaciju da dobro znaju razlikovati bitno od nebitnoga, istinu od laži, dobre od loših namjera, kako bi svoj posao mogli obavljati profesionalno, odgovorno i savjesno.
Razgovarala: Mia Ercegovac, 8. d
