Objavljeno: 5. lipnja 2025.
Ovaj put u Italiju bilo mi je najdraže natjecanje do sada zato što smo posjetili puno gradova i puno se zabavili.
Bio je to dug i uspješan put s Plesnim studiom „Shine“ – u Italiju, u Rimini – gdje sam od 21. do 24. svibnja bila na International Dance Competition “Rimini Dance Openu, međunarodnom natjecanju plesača iz Hrvatske, Italije, Poljske, Srbije, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja. Osim što ću ga pamtiti po odličnim rezultatima – u jednoj grupnoj koreografiji osvojili smo prvo, u drugoj drugo mjesto, a u koreografiji koju smo kao duo plesale naša učenica Klara Čorić i ja još jedno prvo mjesto – pamtit ću ga i po mnogim zanimljivim mjestima koja smo posjetili.
Put je od Osijeka trajao jedanaest sati do Verone, koju smo odlučili posjetiti prije dolaska u Rimini. U Veroni smo se prošetali i vidjeli balkon gdje su se upoznali Romeo i Julija, a zatim i zlatni kip Julije. Došavši u Rimini odmorili smo se od dugog puta, raspakirali se i večerali. Imali smo potom opciju ići u disco ili prošetati po gradu. U disco su išle samo starije djevojke i nekoliko trenerica, a mi ostali smo prošetali. Odlučili smo se zabaviti u nekoj igraonici s igrama, poput one gdje pokušavaš uhvatiti plišanca upravljajući hvataljku, ili gdje udariš u nešto slično vreći za boks i uređaj ti kaže koliko si to jako udario…
POSJET NAJDEBLJEM ČOVJEKU
Prenoćili smo u hotelu ELBA, a nakon doručka krenuli u San Marino. Prošetali smo se kroz San Marino i stvarno je predivan. Nažalost, vrijeme je bilo maglovito pa nismo vidjeli krasan prizor koji smo očekivali. U grupi gdje sam bila ja, bilo nas je četiri plus dva roditelja. Otišli smo na pizzu i dobro se najeli.
Zatim smo posjetili muzej Kuriozita. U tom muzeju vidjeli smo najdebljeg čovjeka na svijetu od 639 kilograma, najvišeg čovjeka na svijetu od 272 centimetara i 199 kilograma. Umro je s 22 godine. Kada je imao 5 godina, bio je visok 163 centimetara i težio je 48 kilograma. Na putu nazad u hotel stali smo kod jednog trgovačkog centra i imali smo koji sat da ga obiđemo i kupimo si nešto i možda pojedemo nešto slatko ili popijemo.
NATJECANJE, UMOR, PROVOD
Dan natjecanja bio je 23. svibnja. Ustajali smo se rano jer su neki nastupali odmah ujutro, na početku natjecanja. Kada smo došli, trebali smo se raspakirati i sve pripremiti za natjecanje (šminku, kostime, lakove za kosu,…) Kada smo se obukle i našminkale, sredile frizure, bio je naš red da izađemo na pozornicu i otplešemo. To je bio prvi put da se natječemo s tom koreografijom.
Koreografija koju sam plesala, bila je s još 4 plesačice. Drugu sam plesala duo s Klarom Čorić 5.b razreda. Trebale smo se presvući u drugi kostim. Nosile smo neke šljokičave majice i tajice. Posljednja koreografija bila je grupna. Na kraju su proglasili pobjednike. Svi smo bili zadovoljni rezultatima. Kao i Klara i ja, i ostale djevojke iz Shinea postigle su jako dobre rezultate.
Nakon natjecanja, skidanja šminke i svega ostaloga, otišli smo na plažu navečer da se malo odmorimo i malo utrčavamo u more. Nismo se cijele smočile jer je bilo hladno. Tamo smo bile do 23 h. Nakon toga smo se otuširale od pijeska i od natjecanja. Svi smo bili umorni pa smo se još malo podružili i otišli spavati.
Sutradan smo išli posjetiti Padovu. Prošetali se, pojeli sladoled, otišli ručati. Put kući trajao je još nekih 10 sati i svi smo bili iscrpljeni. Ovaj put u Italiju bilo mi je najdraže natjecanje do sada zato što smo posjetili puno gradova i puno se zabavili.
Napisala: Lori Ambruš, 5. a
