Objavljeno: 20. svibnja 2025.
Vratili smo se oko ponoći, no svi smo bili puni dojmova i priča koje smo morali ispričati roditeljima da smo zapravo svi išli leći dosta kasno. Pa se polovica učenika, iako smo nastavu imali popodne, nije ni pojavila u školi sljedećeg dana.
Trodnevni izlet u Austriju, krajem travnja, učenici 7. i 8. razreda koji pohađaju izbornu nastavu njemačkog jezika u pratnji svojih učitelja započeli su posjetom Salzburgu, do kojega smo putovali čak 12 sati. Prvoga dana bus nas je ostavio nedaleko od samoga središta Salzburga pa smo malo pješačili do Staroga grada, odnosno do Salzburg-Linke Altstadta.
Vrijeme je bilo odlično i svi smo uživali u obilasku. Vodičica u pratnji ispričala nam je više o samome gradu. Pogotovo o Mozartu, koji je ondje rođen, pa nije čudno da je skoro svaka trgovina imala njegovu sliku. Posjetili smo i njegovu rodnu kuću koja se nalazi u ,,šoping ulici”, u tom Starom gradu. Kuća je pretvorena u muzej, a u njoj se moglo vidjeti svakakvih stvari. Od staroga namještaja pa sve do klavira koje je svirao Mozart. Sva ostavština bila je vlasništvo Mozartove obitelji i njega samoga.
LUBANJE U HALLSTATTU
Nakon obilaska došao je trenutak kojeg smo svi rado čekali, a to je slobodno vrijeme. Trajalo je više od dva sata, ali pod uvjetom da se svi držimo gradske jezgre. Moje prijateljice i ja obišle smo skoro sve trgovine u ,,šoping ulici”, kojih je poprilično mnogo. Kupila sam i originalne Mozart kugle koje je počela proizvoditi obitelj Fürst davne 1890. Nakon obilaska bus je došao po nas i zaputili smo se prema hotelu, desetak minuta udaljenom od središta grada. Prijateljica i ja smo dobile prvu sobu hotela koja je točno gledala na njegov ulaz. Zatim smo krenuli na večeru – i to u Njemačku! Salzburg je, naime, jako blizu granice s Njemačkom, a pogotovo naš hotel.
Nakon doručka sljedećeg dana prvo smo otišli do trgovine – samo oni koji su nešto nužno trebali jer bi nas inače bilo previše. Naime, nedjeljom u Austriji trgovine (osim 1-2 u gradu) ne rade. Poslije trgovine krenuli smo posjećivati mjesta nedaleko od Salzburga.
Prvo smo posjetili Hallstatt, koji leži na Hallstättskom jezeru. Dan je bio predivan, a pogled na jezero i Alpe koje su ga okruživale prekrasan. Malo smo se fotografirali, prošetali i obišli župnu crkvu Uzvišenja Marijinog. Ona se ipak nalazila na malome uzvišenju. U dvorištu crkve nalazili su se grobovi, ali ne oni uobičajeni, već maleni grobovi kojih je bilo napretek. U blizini grobova nalazila se kosturnica, a unutra više od 1200 lubanja, od kojih je 600-tinjak oslikano. Ispod lubanja nalazilo se jako puno kostiju. Oni koji su željeli da im se lubanja nalazi ondje morali su izvorno biti iz Hallstatta i to prethodno napisati u oporuci. I sami smo bili u kosturnici, ali oni koji su to htjeli, uz 50 centi naplaćeni ulaz. Moje iskustvo je to da mi se unutra smučilo. Sigurno ne bih ponovno otišla unutra.
LJEPOTA PRIRODE I TIŠINA
Sljedeće mjesto koje smo posjetili bio je Bad Ischl, poznato skijalište, ali i termalno lječilište. Također, najvažnije nalazište soli u Austriji. Moje prijateljice i ja nismo otišle u obilazak grada, već smo sve slobodno vrijeme potrošili u McDonald’su jedući sladolede. Treće mjesto koje smo posjetili, a meni najljepše, bilo je Saint Wolfang im Salzkammergut.
Taj gradić mi se posebno svidio zbog ljepote prirode i tišine. Ondje uopće nije bilo mnogo turista, a osjećala sam se kao kod kuće. Mislim da su gotovo svi ljudi ondje, a bilo ih je malo, bili domaći. Najvišeg slobodnog vremena provela sam sjedeći na klupi s pogledom na Wolgangsee i na Alpe, u razgovoru s prijateljicama. Ovaj gradić mi je ljepši čak i od Salzburga. Ulice su uske i vijugave, uz šarene fasade kuća koje izražavaju tradicionalni alpski stil. U njemu se nalazi i prelijepa crkva svetog Wolganga, izgrađena u gotičkom stilu.
St. Gilgen je bilo posljednje mjesto od četiri koja smo posjetili. U njemu smo se najmanje zadržali, a ondje je rodna kuća Mozartove majke. Također se nalazi uz jezero Wolgang. Poslije obilaska odmah smo putovali do Njemačke, odnosno do restorana. Kad smo došli u hotelsku sobu prijateljice i ja smo se malo podružile, a čim smo legle u krevete odmah smo zaspale. No neki naši prijatelji nisu odmah zaspali; kako smo kasnije saznali, išli su leći tek u 3 ujutro. Oni su se smijali, a zbog te sve buke učiteljica im je pokucala na vrata. Ušla je u sobu i sve osobe iz sobe zapisala (oko 6 cura i jedan dečko). Ja sam tada već bila u čvrstom snu, pa nisam ništa čula.
Posljednjeg dana učitelj nas je probudio u 6.30 jer smo ranije trebali otići na doručak kako bismo ranije izišli iz hotela. Kad smo došli ispred blagovaonice, toliko je ljudi došlo da smo se morali proguravati kako bismo došli do doručka.
RUDNIK SOLI POSTAO JE MUZEJ
Uskoro smo krenuli prema rudniku soli u gradiću Hallein, rudniku pretvorenom u muzej. Došavši ondje nismo odmah išli dolje u podzemlje, već smo prvo malo vani razgledavali repliku keltskog naselja. Prije ulaska u rudnik svi smo morali obući košulje i hlače, za tri broja veće od naših veličina. U rudnik nas je uveo vlakić, a ostali dio puta smo propješačili. Uz nas je bio vodič, koji nam je pričao na engleskom. U rudniku su bili i mali, ali brzi tobogani koji su nas slikali, a kasnije smo te slike mogli kupiti. Mislim da su tobogani svima bili omiljeni, iako ih je bilo samo dva. Nakon obilaska rudnika otišli smo do suvenirnice u kojoj je bilo raznih proizvoda, ali najviše soljenki.
Potom smo krenuli prema Ljubljani. Tamo smo stali u McDonald’s kako bismo ručali. Prije nego što smo došli u Ljubljanu vodičica nam je pričala o povijesti Ljubljane i o zmajevima kao zaštitnim simbolima, no pola toga nisam čula jer sam od tih riječi utonula u san. Poslije McDonald’sa obišli smo središte Ljubljane, odnosno stari grad. Obilazak je bio kratak jer nismo imali mnogo vremena. Prošetali smo kroz Prešernov trg i tržnicu. Kako se vodičica koristila Google Mapsom, u nekoliko slučajeva nas je započela voditi pogrešnim putem pa smo se malo-malo okretali u drugom smjeru. Tada su se svi malo naljutili na nju iako to nije bila velika ,,tragedija”.
Kako bi neki rekli: ,,Svugdje pođi, ali kući dođi” – nakon Ljubljane krenuli smo prema Osijeku. Stigli smo oko ponoći, no svi smo bili puni dojmova i priča koje smo morali ispričati roditeljima da smo zapravo svi išli leći dosta kasno. Pa se polovica učenika, iako smo nastavu imali popodne, nije ni pojavila u školi sljedećeg dana.
Zaključno: na ovoj višednevnoj izvanučioničkoj nastavi bilo je krasno. Svi smo bili dosta dobri, nije bilo nekakvih incidenata. A ova je „ekskurzija“ jedan od važnih razloga moga učenja njemačkog jezika. Već se radujem sljedećoj izvanučioničkoj nastavi – onoj u Biograd na Moru, krajem svibnja.
Napisala: Mia Ercegovac, 7. d
