Objavljeno: 10. svibnja 2025.
Neke mentorice više su „dramile“ nego učenici koji su se nastavili igrati na hodnicima. Radnici su se morali brzo snalaziti jer – osim što je u sobama voda propustila – u jednome dijelu hotela propao je dio stropa pa su došli i vatrogasci. Bilo je stresno.
Stigli smo do Osijeka sigurno i zadovoljni vremenom provedenim u Vinkovcima. Možda je bilo kratko, no svejedno smo se odlično zabavili.
I ovogodišnja državna razina Smotre LiDraNo održana je u Vinkovcima, od 5. do 7. svibnja, a iz naše škole – predstavljajući školski list KBG – sudjelovale smo glavna urednica Mia Ercegovac i ja (Dunja Udovčić), zajedno s našim mentorom Marinkom Plazibatom, jednim od samo četiri (muška) mentora na cijeloj smotri, uz još 100-injak mentorica. A uzbuđenja su nas čekala već prvoga dana.
Nakon kratke vožnje do Vinkovaca, smještanja u Hotelu Admiral, prvih cedevita i novih upoznavanja te večere, išli smo na svečano otvaranje Smotre LiDraNo u Gradsko kazalište Joza Ivakić. Ostali smo potom gledati učenike koji su imali pojedinačne scenske nastupe, a bili su nam vrlo zanimljivi i upečatljivi.
JAKO NEVRIJEME VANI, A UNUTRA (NEGLUMLJENA) DRAMA
Skoro sve vrijeme otkako smo došli padala je ili sipila kiša, no nakon povratka iz kazališta stvarno je jako padalo, grmjelo i sijevalo. Nismo se mnogo osvrtali, ali nakon nekog vremena primijetila sam da vrata terase propuštaju kišu u našu sobu. Uplašene, nazvale smo učitelja da to prijavimo. „Zar i vama?“ upitao je. Saznale smo da je voda procurila u mnogim hotelskim sobama. A neke mentorice više su „dramile“ nego učenici koji su se nastavili igrati na hodnicima. Radnici su se morali brzo snalaziti jer – osim što je u sobama voda propustila – u jednome dijelu hotela (koji spaja prostorije za večeru, doručak, igraonicu…) propao je dio stropa pa su došli i vatrogasci. Bilo je stresno. U našoj sobi stavile smo nekoliko ručnika da upiju vodu.
Ostatak večeri pokušale smo to ignorirati i provesti ju normalno. S televizorom se nismo baš snalazile pa smo provele noć pričajući i upoznavajući se bolje s našom cimericom Zoe. A kiša se ubrzo smirila. Čim smo se probudile, Mia i ja smo komentirale neke od zvijezda s Met Gale održane tijekom noći. Na putu do doručka imale smo priliku vidjeti štetu. Nije bilo baš jako grozno, no ipak dosta zeznuto.
OKRUGLI STOL I RADIONICA – PREVARILE SMO SE
Sljedeće prijepodne u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci održan je okrugli stol za učenike i mentore na kojemu smo predstavljali školske listove. Slušali smo pohvale i savjete koji su dani našem i drugim listovima. Dolazeći na ručak prošli smo pored propalog stropa na kojemu su majstori radili i vidjeli da odlično napreduju.
Na popodnevnoj radionici za učenike prvo je bilo održano predavanje o pisanju vijesti. Učili smo da treba odgovoriti na 5W pitanja (Who? What? Where? When? Why?), imati Head rečenicu… Onda smo dobili zadatak napisati vijest o nekome događaju koji se nedavno dogodio, bilo kojem. Učenici su se podijelili u grupe i većinom radili s nekim novim učenicima. No Mia i ja smo odlučile same raditi; čim smo saznale da pišemo vijest o čemu god želimo, pomislile smo na isto – Met Gala. Mislile smo da je to originalno i da ćemo jedine pisati o tome, ali prevarile smo se – više od pola grupa imalo je istu temu kao i mi. Bila je to vrlo zanimljiva radionica.
NISMO IH OTKRILE
Poslije dvosatne radionice gledali smo skupne scenske nastupe u kazalištu. Gledale smo svakakve nastupe, vrlo zanimljive i smiješne, od onih koje su tematizirale probleme s kolačima do onih koje su govorile o (pretežito lošem) utjecaju medija na djecu. Predstave su ostavile odličan dojam na Miju i mene pa smo ostatak večeri većinom o tome i razgovarale.
Za vrijeme večere obično smo sjedili za istim stolom, no uvijek bi ondje bili drugi učenici i mentori. Te večeri bili su to učenici iz Zagreba i Imotskog. Jedan od njih je petaš, a kada je saznao da sam ja petašica ni on ni njegova mentorica zbog moje visine nisu mi vjerovali. Naravno, kao i uvijek, pitaju me bavim li se ikakvim sportom, na koga sam tako visoka… Saznali smo da su njihovi učenici recitatori, a drugi su imali scenske nastupe. Razgovarali smo o našem školskom listu jer je jedna od mentorica bivša urednica školskog lista. Tako smo se više sprijateljile s mentoricama nego s učenicima.
Te noći pred spavanje čule smo pjevanje s gornjeg kata, a neki su nam rekli da je gore party. Pjevali su nama poznate pjesme pa smo iz znatiželje otišle vidjeti tko je to. Bile su to neke učenice na kauču u hodniku koje su scrollale i pjevale; nije bio baš neki party. Mia i ja smo se uputile nazad u našu sobu, no učenica iz susjedne sobe nas je pitala kucamo li mi njima na vrata (klasična igra u hotelima). Rekle smo da nismo. Čim je ona zatvorila vrata, po hodnicima su počeli trčati učenici koji su im kucali. „Nemojte nas otkriti!“ vikali su pa opet pokucali na vrata i sakrili se na ista mjesta (iza zidova ili u udubine kod ulaznih vrata u susjedne sobe). Kada je učenica iz sobe opet razočarano zatvorila vrata, učenike koji su kucali upozorile smo da unutra nisu samo učenici nego i mentor te da pripaze. Nakratko smo razgovarale s njima i saznale da su iz Zagreba, a oni su bili zahvalni što smo ih upozorile i što ih nismo otkrile.
UPLAŠILE SU NAS – LUTKE
Kada smo ujutro spakirale kovčege i ostavile ih u busu spremne za povratak Mia i ja, a kasnije se pridružio i naš mentor, otišle smo do Gradskog muzeja Vinkovci misleći da neće biti gužva. Tišinu u muzeju brzo su ugušili ostali učenici kojih je bilo sve više i više. Nastavile smo razgledavati muzej koji je imao drugačije postavljene prostorije za svako povijesno razdoblje. Također su u svakome bile lutke koje su „radile“ drugačije aktivnosti, u skladu s pojedinim razdobljem. Bilo je vrlo zabavno gledati te lutke jer svaki put kako uđeš u sobu uplaši te – lutka.
Nakon druženja u kafiću Gymnasium otišli smo na svečano zatvaranje Smotre LiDraNo 2025. Slušali smo po dva izabrana literarna i novinarska rada, pojedinačna i skupna scenska nastupa, dvije radijske emisije… Slijedio je ručak i povratak kući.
Stigli smo do Osijeka sigurno i zadovoljni vremenom provedenim u Vinkovcima. Možda je bilo kratko, no svejedno smo se odlično zabavili.
Napisala: Dunja Udovčić. 5. b
