Kao i svake godine, u našoj školi posljednji je tjedan u prvom polugodištu podijeljena božićna pošta. Većinu učenika ona veseli. Ako nekomu pišu, pismom ili porukicom mogu nekome iskazati ljubav, a ako ju dobiju, to im ipak nešto znači. Pošti su se najviše veselili mlađi učenici; njima je to itekako važno i posebno, a starijima ipak nešto manje nego nekada.
Poštu je dijelilo po nekoliko učenica iz svakoga osmog razreda. Iako je to u našoj školi uobičajeno i normalno, učenicama koje su prvi put odrađivale taj posao to je itekako bio doživljaj. Kako su mi rekle neke od njih, još od nižih razreda htjele su dijeliti poštu prije nego što napuste osnovnu školu. To im je velika čast i smatraju da bi svatko tko ima želju to trebao doživjeti.
Složile su se, a i ja zajedno s njima, da je božićna pošta jedna divna tradicija naše škole – kakve većina škola nema – koju bismo svakako trebali očuvati i nikako zanemariti.
Napisala: Katarina Radić, 8.a
