Objavljeno: 23. prosinca 2024.
Nadraži mi je nastup 2007. godine pred prepunom dvoranom Zrinjevac dok sam bio s Prvom ligom. To je poseban doživljaj kad doživiš da cijela dvorana pjeva tvoje pjesme, to je nešto fenomenalno. 3500 ljudi u jedan glas.
U predblagdansko vrijeme imali smo zadovoljstvo napraviti intervju s poznatim osječkim glazbenikom Igorom Delačem. Uživali smo u njegovom društvu i naučili nešto novo o njegovoj karijeri.
S obzirom da je blagdansko vrijeme i svima je poznata Vaša pjesma Od Božića do Božića, koje je godine snimljena ta pjesma?
Pjesma ima dvije verzije, a napisao ju je moj dragi prijatelj Zdenko Rončević, i tekst i glazbu. Prva verzija snimljena je negdje 1993. godine, a njeno drugo izdanje je bilo 2007. godine. Naši Osječki Zumbići, dječji zbor,imali su čast biti nam gosti izvođači.
Kako Vi provodite blagdansko vrijeme?
Uglavnom s obitelji i onako vrlo opušteno. Iako imam dosta nastupa u najluđem mjesecu u godini, one neke bitne stvari za Božić volim provoditi s obitelji.
UVIJEK JE NAJDRAŽA POSLJEDNJA
Kada ste se počeli baviti glazbom?
Bilo je to u osnovnoj školi, bio sam sedmi razred, na nagovor mog prijatelja, kasnije kuma. Započeo sam zahvaljujući njemu koji je otkrio taj moj talent u deranju dok smo slušali ploče. On je prepoznao da bi tu moglo biti nešto. Ja mu u početku nisam vjerovao, no nisam mogao odbiti tako dobru ponudu. Ljudi me prepoznaju kao pjevača, ali ne znaju zapravo da sam bubnjar.
Koji ste instrument svirali?
Bubnjevi su bili moja velika ljubav, a i ostali su do sada. Volio sam ih svirati i kod kuće, za svoju dušu.
Koliko ste dosad pjesama snimili?
Točan broj ne znam, ali znam da imam pet albuma. Svaki album ima prosječno 10 pjesama, što znači da ih ima sigurno oko 70.
Koja Vam je Vaša najdraža pjesma?
Teško je to izabrati, to je uvijek jako teško pitanje za pjevača. Najdraža mi je zapravo ova koja je zadnja snimljena, uvijek je ta nekako najdraža, u ovom slučaju je to Godine prolaze.
Koji Vam je nastup najdraži od svih?
Nadraži mi je nastup 2007. godine pred prepunom dvoranom Zrinjevac dok sam bio s Prvom ligom. To je poseban doživljaj kad doživiš da cijela dvorana pjeva tvoje pjesme, to je nešto fenomenalno. 3500 ljudi u jedan glas.
SVE JE DOBRO ZAVRŠILO
Možete li izdvojiti jednu komičnu situaciju koja se dogodila u vašoj karijeri?
Ima jedna koju uvijek ponavljam. Dok sam bio bubnjar, ekipa zaboravila stolicu na jednom nastupu na kojem smo bili i onda sam improvizirao – dvije gajbe pića sam složio, a nisu bile iste. U jednom trenutku, kako sam pjevao i svirao bubnjeve, a dečki su bili ispred, više se nije čuo glas i tad su zapravo shvatili da sam pao iza leđa. Ali, na svu sreću, sve je dobro završilo.
Čuli smo da volite sport i da se aktivno bavite trčanjem. Koliko Vam je to važno u životu?
Ja sam to shvatio u poznim godinama – pa, ono, sa 40 + – da bih se trebao početi baviti sportom. Do tada sam bio baš ono klasični glazbenik. Ali bih svim glazbenicima preporučio da uz to što vježbaju svoje instrumente, vokal ili nešto drugo, da se posvete zdravom životu. Da sam imao tu svijest, sigurno bih se ranije pokrenuo. To je neka moja poruka svima, jer u zdravom tijelu je zdrav duh.
Koje kulinarske specijalitete volite pripremati?
Ne pripremam baš specijalitete. Po meni se vidi da volim jesti. Moja supruga je zapravo izvrsna kuharica i to je jedan od razloga zašto smo uopće tolike godine zajedno. Kad su blagdani u pitanju, volim sve što ide uz to. Neka prasetina, purica s mlincima, uglavnom sve što je prigodno u tim danima.
Što želite našim čitateljima za novu godinu?
Samo obilje zdravlja, sreće i da probate, kao što moja pjesma kaže, „svaki dan dobar dan“. Jednostavno, da se okružite dobrim ljudima, da probate ne ulaziti u neke loše situacije. Ovisno je o čemu razmišljaš, no trebamo razmišljati dobro, biti optimisti, i onda će se tako i stvari slagati.
Razgovarali: Andrej Šuler i Josip Opačak, 7. d
