Većina učenika trenutačno daje sve od sebe, pokazuje najviše što može i kako može, i to je za svaku pohvalu. A djeci treba da ih učitelji ili roditelji i pohvale, da im kažu nešto lijepo, ohrabre ih… To mnogo znači.
Pohađate osnovnu ili srednju školu i ovog ste mjeseca odbili već deset prijatelja ili poziva za van, ili nikako da dobijete ono na što svatko od nas ima pravo – slobodno vrijeme? Da, za taj pojam već vjerojatno dugo niste čuli. Došao je svibanj, na prvi pogled može se sa sigurnošću reći, topao i sunčan mjesec, savršen za boravak vani, a ono što vi od njega imate jesu sobica i vaš dobri, dragi prijatelj radni stol te knjiga, nije važno kakva, sve su dobrodošle…
Svibanj je, kao i djelomično lipanj, učenicima vjerojatno najstresniji mjesec u školi, kad se trude popraviti ocjene, dati sve od sebe na završnim ispitima i u odgovaranjima. U našoj školi stvarno viđam mnogo djece koja su posebno ovaj mjesec drukčija po ponašanju, što je vidljivo već dok se kreću hodnicima. A i ona ikonica na Facebooku ne svijetli toliko često kao prije.
Za mene osobno, ali i za mnoge druge učenike, vrijeme pred završetak nastavne godine donosi veliki stres. Katkad mi je to i prilično zbunjujuće kad se sjetim kako nas učitelji, roditelji i drugi odrasli potiču da slobodno vrijeme provodimo vani umjesto na mobitelu i u kući. Bojim se da trenutačno nemamo mnogo izbora. I, da, stvarno je teško. I ja osobno često ne stignem u kratkom vremenu koje imamo poslije redovite i dodatne nastave jednako se posvetiti svim predmetima.
Svi odvajaju velik dio vremena za nastavni predmet koji im stvara probleme ili im je potreban za upis u željenu školu i daljnje obrazovanje. To dovodi do toga da ostale predmete koji im nisu toliko važni ostave po strani, ali tako mnogi često ostanu na gubitku. Učitelji sigurno ne mogu očekivati od nas koji imamo i izvanškolske aktivnosti, pogotovo treninge, da cijeli dan sjedimo u kući. Premda je sve to po nastavnom planu i programu, već sam pogled na raspored ispita u e-dnevniku za ovo razdoblje je grozan. Ostaju nam vikendi, koji nam služe za odmor od radnih dana, ali u većini slučajeva nije tako.
Zato mi je osobno drago kad vidim nekog poznatog vani da se smije i uživa u lijepom vremenu, s prijateljima ili da radi nešto što voli, dakle odvaja vrijeme za ono što voli. Škola je nešto bez čega nema budućnosti, ali dobro je na sat-dva ili dan ostaviti to sa strane i raditi ono što stvarno volimo; ne žele svi jednaku budućnost, posao… Većina učenika trenutačno daje sve od sebe, pokazuje najviše što može i kako može, i to je za svaku pohvalu. A djeci treba da ih učitelji ili roditelji i pohvale, da im kažu nešto lijepo, ohrabre ih… To mnogo znači.
Napisala: Ema Car, 7.b
