Učenicima 6.b više nije čudno kada se njihova prijateljica Antonija Sudar pojavi s gipsom ili longetom. Ona svoje noge i prste lomi „kao od šale“ i, kako kaže, to joj sad nije ništa neobično.
Prošle godine dogodilo joj se to dva puta: s prstom i s nogom. Ove godine slomila je nogu i morala se služiti štakama. U razredu nitko nije uspio, kao ona, nešto slomiti više puta. No kada ona nešto slomi, kao što je bilo s nogom i prstom, svi joj volimo pomoći.
Svaki bi učenik rekao da joj je bilo zabavno kod kuće dok joj je noga bila u gipsu, no nije tako! Bol je prvih nekoliko dana, kaže Antonia, bila prilično jaka. Zbog toga se ne bi voljela upustiti u još jedan prijelom noge jer joj je to iscrpljujuće. Želi da barem ove godine više ne doživi još neki lom, kao što joj se prijašnjih godina događalo.
Napisala: Iva Barišić, 6. b
