Objavljeno: 23. ožujka 2026.
Mislim da su svatovi prije bili pretjerivanje. Naravno, drugačiji način života, moderniji način života donosi i promjene. Trebali bismo neke običaje, pogotovo mi tu u Slavoniji, sačuvati. Danas više nije popularno ni kititi goste ružmarinom i sl. Ono što primjećujem je da smo pod velikim zapadnjačkim utjecajem.
O nekadašnjim svatovskim običajima u Slavoniji razgovarali smo s Ljubicom Pilipović, vrlo aktivnom članicom osječke Udruge „Šokačka grana“ koja povremeno vodi radionice i u našoj školi. Ovaj zanimljivi razgovor svojevrsni je uvod u projekt koji pripremamo povodom Dana škole OŠ „Retfala“.
Koji su bili najvažniji običaji slavonskih svatova?
Slavonija je velika i u različitim dijelovima različiti su svatovski običaji. Govorimo sada o prošlosti, negdje do sedamdesetih godina. Ja ću govoriti o onome što dobro znam, a to je Đakovština. Prije samih svatova bio je običaj pozivanja u svatove. Svatko je išao pozivati svoje goste. Slično kao danas, ali malo drugačije. Na košaru bi se stavio najsvečaniji ručni rad, ali nosila se samo rakija i vino. Nije bilo pozivnica; svi koji su pozivani u svatove, usmeno su pozvani. Ono što je isto prethodilo svatovima, jest pečenje kolača. Svi koji su obitelj i susjedi znali su za njih i donosili su, to se kod nas reklo, prinos ili korpa u nekim dijelovima. Donijeli su ono što imaju – jaja, šećera, brašna, čokolade, namirnice za kolače. I svakako su pred svatove donijeli po jednu kokoš za juhu. I kolačiće se pekli 2-3 dana prije svatova. Nisu se pravili veliki svatovi – kod svakog je možda bilo oko 50 osoba, 60 maksimalno jer su se radili u kućama i raspremale su se dvije sobe. Tu su se zapravo svatovi slavili.
NIJE BILO BJELINE
Što ja pretežito zajedničko slavonskim svatovskim običajima?
U cijeloj Slavoniji svatovi su se pravili u jesen; preko godine nisu. Jesen je bila rezervirana za svatove, i svatovi su se nekad održavali srijedom. Ne znamo zašto srijedom. To je ukinuto kad su se već svi bili u radnom odnosu pa su se svatovi počeli održavati subotom. Kod mlade su se pekli samo kolači, a kod mladoženje su se pekle torte. Kod mladoženje je bila momačka večer, dan prije svatova. Tu večer pozivala se najbliža rodbina i oni koji tamo peku, koji su sudjelovali u pripremi, i njihove obitelji. To se nekad znalo otegnuti do dugo, dugo u noć, tako da su sutradan, kad su bili svatovi, bili svi mamurni (pospani), ali to je tako bilo. Na dan svatova rano ujutro su mladoj pleli pletenice, posljednji puta, jer ih poslije više nije plela. Poslije su dolazile njezine prijateljice i kitile ružmarin. To je bila preteča djevojačke večeri. Na djevojačku večer pozivale su se najbliže prijateljice, djeveruše i osobe koje su radile u pripremi. Kod mladoženje je bila redovito na toj momačkoj večeri i glazba, ali kod mlade ne. Inače se u tim šokačkim svatovima kod mlade reklo da se ne treba previše veseliti, jer se ona udaje, ni njezina obitelj, pogotovo roditelji. Tako da je to bilo onako malo – suzdržano. Nije bilo pretjeranog veselja. Sami svatovi okupljali su se rano tog dana. Obično su se kuhali nekakvi paprikaši i pravile su se gužvare. Kod mladoženje se isto skupljalo negdje oko 9 sati. Kad se skupe kod mladoženje, išlo se kod kuma kući pješke. Kad je došao kum, onda se jelo. To je bilo prvo jelo. Zatim se išlo po mladu. Tamo je bio običaj, naravno, kupovanja mlade, uz izvođenje mlade i sl.
Možete li opisati kako izgleda dolazak po mladu i koje se pjesme tada izvode?
Prije se mladenci nisu ni poznavali i to kupovanje mlade je bilo uvijek dogovoreno između roditelja, i koliko će se mlada platiti. I prvo su stavili korito i ulili vode. Stajalo je na ulazu, svatko je morao platiti prelazak preko Drave i na taj način su zapravo morali dati nešto novca da uopće uđu u dvorište. I onda je slijedilo kupovanje mlade. Kod nas nije bio običaj, što jest u nekim dijelovima Hrvatske, da se dvije, tri lažne mlade izvede. Kod nas se odmah znalo kog se kupuje. Brat je bio djever koji je stajao na vratima, i kum i djeverovi su bili ti koji prvi ulaze po mladu, bez mladoženje. Oni su pregovarali oko cijene, mada je cijena uvijek unaprijed bila dogovorena. Ali to se radilo da bude malo šaljivije. Onda kod mlade uđu prvo kum i djeverovi, a kad se mlada izvede, oni sjednu za stol zajedno. Ono što je bilo karakteristično jest da se pjevala pjesma Blagoslova. Također je tada bilo i darivanje kod mlade.
Koji su najpoznatiji običaji i simboli u slavonskim svatovima (nošnja, hrana, piće…)?
Najkarakterističnija je stvar u slavonskim svatovima hrana jer, kad ideš u šokačke svatove, znaš da ćeš se najesti. Bila su tri obroka. Osim paprikaša kojeg sam već spomenula, bila je juha, kuhano meso, sos, sarma ili punjena paprika, narezan kulen, kobasica, šunka… I tada je bila prasetine. Na kraju su išli kolači i torte. Mlade su do početka 20. stoljeća oblačile haljine koje su imale, ili one od kirbaja. Svatovi su počinjali tek u 11. mjesecu, kada su završili svi poljoprivredni poslovi. I onda bi oblačila tu opravu koju je dobila, dakle to je mogla biti žuta, zelena, plava. Čak i na starim fotografijama je istaknuto da se vidi da je to druge boje, da nije bjelina. Kasnije se to uvelo da je bila bjelina; morala je biti bijela svila, ono što je bilo karakteristično.
DO KUMA SE DRŽALO
Koje su bile uloge kuma, starog svata i barjaktara?
U slavonskim šokačkim svatovima nije bilo barjaktara. To je bilo u Zagorju i Podravini, ovdje ne. U slavonskim svatovima glavni je bio čavo. To su bile šaljive duhovite osobe koje su rukovodile, koje su, rekla bih, imale ulogu barjaktara. Oni su išli na čelu svatova, posebno okićeni. Kapa je bila posebno okićena, bogata cvijećem i ružmarinom. Čavo je imao drveni čekić kojim je on, kad je trebao nešto reći, malo lupio da bude tišina, da ga svi slušaju. Rekla bih da je kum bio glavni, ali je čavo prenosio njegove riječi. Do kuma se u svatovima jako držalo, od onog početka kad se po kuma išlo. Prvi je birao koja će glazba svirati. O glazbi nećemo pričati – tu su morali biti tamburaši. Oni su cijeli dan svirali. Danas imamo neku pratnju preko dana, a navečer u sali sviraju drugi neki svirači. Stari svat je bio netko iz bliske mladoženjine obitelji. Mlada nije imala kumu. To je opet bio netko mladoženjin kao svjedok s mladine strane, ali nije imao veliku ulogu. On i kum su inače popola plaćali mladu, ali kum koji je bio iz bogatije obitelji to nije dozvolio.
Koji je bio najneobičniji običaj u svatovima?
Meni najneobičniji, po pričanju, bilo je ljubljenje mlade koja je, kad su svi sjedili kod mladoženje na večeri, išla od gosta do gosta i ljubila ih, a za njom je išao djever i nosio tanjur jer su za taj poljubac morali platiti. Osim toga, mladoj je netko znao ukrasti cipelu, i tu je sad opet uloga kuma koji je morao platiti da bi taj netko tko ju je ukrao tu cipelu vratio, jer je mlada poslije darivanja plesala sa svatovima. To se zvao mađarac.
Kako se sadašnji slavonski svatovi razliku od tadašnjih?
Mislim da su svatovi prije bili pretjerivanje. Naravno, drugačiji način života, moderniji način života donosi i promjene. Trebali bismo neke običaje, pogotovo mi tu u Slavoniji, sačuvati. Većinu sam već rekla – danas više nije popularno ni kititi goste ružmarinom i sl. Ono što primjećujem je da smo pod velikim zapadnjačkim utjecajem.
Razgovarala: Lucija Bagarić, 8. b
Fotografije: arhiva Lj. Pilipović
