Objavljeno: 20. prosinca 2025.
I posjet Barceloni bio je predivan. Grad je prepun ljudi, ima puno mjesta za posjetiti. Razne neobične zgrade, stvari koje se samo u muzeju i laboratoriju mogu vidjeti. Mislim da bi svatko trebao Posjetiti Barcelonu i Valenciju, vidjeti španjolski krajolik, isprobati razna jela i posjetiti muzeje, prošetati gradom… Uživati i lijepo se provesti.
Početkom prosinca posjetila sam sa svojim roditeljima i bratom Španjolsku, prije svega gradove Valenciju i Barcelonu. Ondje smo išli ponajviše radi moga tate; on se nekoliko godina bavi trčanjem i odlučio je u Valenciji otrčati svoj drugi maraton (42 km). Valencia je poznata i po starim i modernim zgradama, plažama, velikom parku, šarenilu grada.
Krenuli smo iz Osijeka autom, a zatim iz Budimpešte avionom u Španjolsku. Aerodrom u Budimpešti izgledao je čarobno, jer smo putovali u predbožićno vrijeme. Let je trajao otprilike tri sata. Pogled iz aviona bio je prekrasan jer smo polijetali kada je izlazilo sunce. Pogled na crveno–narančasto nebo, oblake, grad predivno je iskustvo koje čovjek barem jednom treba doživjeti. Letjeli smo preko Alpa, izvanrednog, snijegom prekrivenog planinskog lanca. A pogled na Valenciu bio je još ljepši.
GULIVER PRETVOREN U TOBOGANE
Nakon slijetanja taksi nas je odvezao do Expo centra gdje je moj tata preuzeo startni paket za trčanje, startni broj (32284), majicu, izotonike, razne proteinske čokoladice i voće. Poslije toga posjetili smo Mercado Central. To je najveća, najpoznatija i najšarenija tržnica u Europi gdje možeš kupiti voće, ribu, gotovu hranu i razne slatkiše. Ondje smo probali najpoznatije jelo koje je nastalo u Valenciji, a zove se paella. Posjetili smo valencijsku katedralu. To je stara crkva s visokom zvonikom, a ljudi tamo dolaze zbog legende da se tamo čuva Sveti gral. Kroz grad smo većinom hodali, a osim toga smo se vozili busom i podzemnim prijevozom.
Sutradan smo posjetili futuristički dio Valencije; zove se City of Arts and Sciences. Zgrade su kao iz budućnosti. Bili smo u Hemisferi, koja izgleda kao kino u obliku oka; sve oko gledatelja je platno. Muzej znanosti je interaktivan pa smo isprobavali mnogo pokusa. Najbolji je bio Oceanografic, najveći akvarij u Europi, u kojem smo vidjeli mnogo vrsta riba i pingvine. Također, dupini su imali predstavu za gledatelje u kojoj su izvodili razne trikove. Cijeli dan proveli smo u tom dijelu grada.
Došla je nedjelja, dan kada je tata trčao maraton. Dok je on trčao, moja mama, brat i ja šetali smo Turia vrtovima; to je vrlo dugačak park kroz cijeli grad. Igrali smo se u Gulliver parku, gdje je ogroman Gulliver koji leži na zemlji, a djeca mu se spuštaju niz noge, ruke, kosu. On je vrlo velik i visok, i cijeli je pretvoren u tobogane. Kroz grad je bila velika gužva zbog utrke. Mi smo jedva nekako došli do cilja i dočekali smo tatu kojem nije baš bilo lako toliko mnogo trčati. Ali je uspio dovršiti maraton i svi smo bili presretni i ponosni na njega. Predvečer smo posjetili plažu. Ona je bila vrlo velika, puna bijelog pijeska. Ondje smo se opustili i zabavili. U Španjolskoj je u to vrijeme (u prosincu) bilo oko 20 stupnjeva, tako da je bilo pogodno za sve obilaske koje smo planirali.
IZ KRASNE VALENCIJE U KRASNU BARCELONU
Posljednji dan u Valenciji posjetili smo kule koje su nekada čuvale grad. Zovu se Torres de Serranos. Mom bratu su se najviše sviđale. Pored tih kula nalazilo se vrlo staro drvo, s visokim i debelim korijenom, odlično za slikanje. Šetali smo kroz vrlo vrlo stare ulice gdje se moja mama posebno divila šarenim, ukrašenim zgradama. Stigli smo do katedrale i Mercado Centra i odmorili se uz neko fino jelo.
Posjet Valenciji bilo je predivno iskustvo – Valencia je prekrasna, puna palmi, puna drveća s narančama, divnim zgradama. Ljudi su dragi i veseli. Putovanje smo nastavili u drugom gradu koji je isto tako pun šarenila, pun ljudi i zanimljivih šarenih mjesta – u Barceloni. Došli smo vlakom iz Valencije, a put je bio zanimljiv i trajao je oko 3 sata.
Najpoznatija građevina u Barceloni je Sagrada Familia, katedrala prepuna sitnih detalja, s mnoštvom šarenih prozora i s 12 ukrašenih tornjeva. Nešto predivno. Šetali smo potom kroz lijepe ulice, pune kafića, trgovinica, suvenirnica; sve je mirisalo na slatke churosse (čurose) koje smo putem jeli. Došli smo do Passeige de Gracie, glavne trgovačke ulice, gdje ima mnogo skupih trgovina i prekrasnih zgrada. Tamo smo vidjeli Casa Milu, koja izgleda kao da je napravljena od valova, i Casa Batllo, koja mi je najljepša jer izgleda poput kuće iz bajke s balkonima kao maskama.
NE STAVLJAJTE PRSTE U VODU
Drugi dan u Barceloni bili smo u Gotičkoj četvrti. Taj dio izgleda baš vrlo staro; zgrade su stare, ali pune detalja. Tamo je bio jedan zanimljivi klaun, obučen u svilenu haljinu sa šarenom perikom, s cijelim licem obojanim bijelom bojom. On nam je dao dva šarena balona te zatražio da se uslikamo s njim i poželio nam sretan Božić. Mi smo pomislili kako je baš lijepo od njega što djeci „besplatno“ daje balone i uljepšava dan. Ali prevarili smo se; nakon slikanja tražio je novce od nas i zamalo je uzeo novčanik mojega tate.
Posjetili smo i Park Guell. Njega je osmislio jedan poznati umjetnik, Gaudi, koji je osmislio i kako će izgledati Sagrada Familia. On je volio sve šareno. Tako je i taj park prepun šarenih mozaika, stuba, palmi. Ondje postoje i dvije šarene kućice u koje nismo ulazili, ali su izvana prezanimljive. Isto šarene. S vrha tog parka postoji pogled na cijelu Barcelonu i more u daljini. Iznimno je bilo lijepo.
Posjetili smo i vrlo zanimljiv znanstveni muzej u kojem smo svašta mogli isprobavati i istraživati. Tamo se može vidjeti kako se liježu pilići iz jaja. Muzej ima i pravu prašumu kroz koju se može proći. Unutra lete prave ptice i šeću capybare. Ima i jezero prepuno riba, od onih sitnih do onih dugačkih 1 metar. Htjela sam staviti prste u vodu s ribama, no kada sam krenula, mama je pročitala natpis: „NE STAVLJAJTE PRSTE U VODU, RIBE JEDU SVAKO MESO“. Zahvalna sam što nisam izgubila prste.
Osim toga, muzej je imao skulpture dinosaura, prikaz evolucije ljudi, vidjeli smo i pravo ljudsko srce. Postojao je i jedan uređaj s kojim smo svojim umom mogli pomicati lopticu. Stavili smo jedan uređaj na glavu, opustili se i fokusirali na lopticu. Tako se ona pomicala.
I posjet Barceloni bio je predivan. Grad je prepun ljudi, ima puno mjesta za posjetiti. Razne neobične zgrade, stvari koje se samo u muzeju i laboratoriju mogu vidjeti. Mislim da bi svatko trebao Posjetiti Barcelonu i Valenciju, vidjeti španjolski krajolik, isprobati razna jela i posjetiti muzeje, prošetati gradom… Uživati i lijepo se provesti.
Napisala: Lori Ambruš, 6. a
