Objavljeno: 7. studenoga 2025.
Jednog dana dječak Ivo razmišljao je o jednoj knjizi o vješticama iz 13. st. za koju su svi učenici koji su je ranije čitali govorili da je „ukleta“. Budući da je Ivo bio radoznao dječak, a bio je siguran je da to nije bilo istina, odlučio ju je podići.
Sutradan je došao u knjižnicu i upitao knjižničara: „Imate li vi neku knjigu o vješticama?“ Knjižničar mu reče: „Imamo, no moraš biti vrlo pažljiv s njom.“ Tada mu je dao knjigu u ruke i ozbiljno ga pogledao i upozorio: „Slušaj me, dječače! Ako ne vratiš ovu knjigu za dva tjedna, bit će strašnih posljedica!“ Dječak je progovorio zadrhtalim glasom: „Hahah! Mislite li Vi stvarno da ja vjerujem u to?! Pa ne idem ja u prvi razred!“ U tom je trenutku dječak pristojno pozdravio i otišao.
Ivo nije bio zabrinut jer je prošlo pet dana otkad ju je počeo čitati, a knjiga je bila sasvim normalna. No on nije bio samo radoznao, nego i zaboravan; taj su tjedan imali puno ispita pa mu povratak knjige nije bio na pameti, tako da je – naravno – prošlo dva tjedna bez povratka knjige. U knjižnicu je došao tri dana kasnije nego što je trebao.
Ispružio je ruku s knjigom, a knjižničar mu je rekao: „Znao sam da ćeš zaboraviti. E, a sada ćeš morati platiti svoju zakasninu. Zadrži ti tu knjigu sad kod sebe.“ Ivo se u tom trenutku čak i zatresao. Na putu do kuće priviđalo mu se mnoštvo vještica i čuo je zvukove koji su zvučali kao: Ivoo Bu-uDi, IVO BUDI SE VRIJEME JE ZA ŠKOLU ZAKASNIT ĆEŠ! Da, to je sve bilo jedna velika noćna mora. Ivo se brzo ustao i išao spremiti školsku torbu u kojoj je ugledao – tu istu knjigu…
Napisala i ilustrirala: Anja Kristić, 6. a
