Objavljeno: 4. studenoga 2025.
Glavni savjet koji bih vam dala jest da ne šutite, da s prijateljima razgovarate o onome što vas možda muči u zajedničkom odnosu te isto tako budete spremni saslušati, ali i čuti drugu stranu, posebice ako ona ima malo drukčije mišljenje od vas.
Od prošle godine u OŠ „Retfala“ radi pedagoginja Ana Vujnović. Koliko smo je upoznali, spremna je za bilo kakav razgovor ako vam treba, pomoći će vam ako se osjećate tužno, ljuto, povrijeđeno… Kada imate neki problem ili jednostavno trebate neki razgovor, obratite joj se. Vjerujem da će vam biti puno lakše i ljepše ćete se osjećati. Upoznajte ju još malo u našemu intervjuu.
Što točno radi pedagog u školi i kako pomažete učenicima?
Školski pedagog jedan je od stručnih suradnika u školama. U OŠ „Retfala“ imamo još knjižničarku, psihologinju i edukacijsku rehabilitatoricu, a neke škole u RH imaju još logopede i socijalne pedagoge.
Pedagog je osoba koja stalno surađuje s učenicima, roditeljima i učiteljima. Na početku godine bavim se školskim kurikulumom i planiranjem svih aktivnosti koje će se provoditi u određenoj školskoj godini. Tijekom godine bavim se savjetovanjem učenika i roditelja, posjećujem nastavu i dajem prijedloge za njezino unapređivanje. Provodim pedagoške radionice o profesionalnoj orijentaciji, prijateljstvu, učenju, nenasilju, suradnji, empatiji i brojnim drugim temama. Sudjelujem u testiranju prvašića pri upisu u školu i savjetovanju osmaša za upis u srednje škole. Često surađujem sa školskom liječnicom, HZZ-om, NZJZ-om, srednjim školama i ostalim institucijama. Slušam učeničke probleme, ali i lijepe i pozitivne stvari koje im se događaju, a najzanimljivije mi je gledati njihov napredak i sazrijevanje. Stalno nešto tipkam i analiziram te je svaki dan na poslu izrazito dinamičan i zanimljiv 😊
TREBA DJELOVATI ŠTO PRIJE
Koliko Vam često dolaze učenici na razgovor?
Učenici su na razgovoru često, gotovo svaki ili svaki drugi dan u tjednu, te se uvijek trudim pokazati razumijevanje za njihove probleme i teškoće s kojima se susreću. Ponekad razgovaramo o ocjenama, učenju, ponašanju, a ponekad o planovima za budućnost i mogućnostima pozitivne promjene. S učenicima sam svakodnevno u kontaktu, bilo na školskim hodnicima, u učionici, provodeći radionice i različite aktivnosti. Često zajedno s kolegicama – psihologinjom i edukacijskom rehabilitatoricom – razgovaram s učenicima, bilo individualno ili grupno. Volimo zajednički pomoći pri rješavanju problema i u situacijama u kojima su se našli te odlučili potražiti pomoć. Neposredni rad s učenicima najdraži mi je dio posla te se jako volim družiti sa svima vama 🙂
Što biste preporučili učenicima koji se boje doći kod Vas na razgovor?
Svjesna sam da je i dalje popularno mišljenje da je strašno ići kod pedagoga ili bilo kojeg drugog stručnog suradnika pa me to nekad rastužuje. Često učenici misle da se kod nas ide samo kada se dogodi neka loša situacija, što, naravno, nije istina. Učenici mogu doći kad god imaju bilo kakvu misao ili ideju koju bi željeli izreći, ako žele podijeliti svoju sreću ili tugu, ili kada im je jednostavno potreban netko tko će ih saslušati i s njima porazgovarati. Uvijek savjetujem učenicima da se slobodno i bez zadrške jave, pogotovo ako postoji nešto zbog čega se ne osjećaju ugodno ili lijepo, ako ih nešto zaista jako muči – jer ranijim pokušajem rješavanja problema možemo brže djelovati i otkloniti uzrok.
SASLUŠAJTE I DRUGU STRANU
Kako pomažete s učenicima koji su u svađi s prijateljima?
U tim razgovorima uvijek je najbitnije saslušati obje, odnosno sve uključene strane. Uvijek postoji podjednak doprinos nekoj konfliktnoj situaciji koja se dogodila između prijatelja – bilo u školi ili u razredu. Djecu učimo nenasilnoj komunikaciji koja uključuje iznošenje vlastitih stavova i mišljenja na asertivan i neagresivan način. Do svađe često dođe jer se ne iskomunicira jasno o pojedinostima koje muče jednu, drugu ili ipak treću stranu te nastane situacija u kojoj nitko ne želi popustiti. Osim toga, sukobljene strane pozovemo i na zajednički razgovor pri čemu ih učim(o) da na primjeren način izreknu što im točno smeta u odnosu i kako bi se to moglo promijeniti.
Ako je potrebno, cijela stručna služba ode i u učionicu na sat razrednika te s cijelim razredom pokuša riješiti probleme koji su nastali. Glavni savjet koji bih vam dala jest da ne šutite, da s prijateljima razgovarate o onome što vas možda muči u zajedničkom odnosu te isto tako budete spremni saslušati, ali i čuti drugu stranu, posebice ako ona ima malo drukčije mišljenje od vas.
Koja je razlika između pedagoga i psihologa?
To je uvijek jedno od glavnih pitanja koje nam učenici postavljaju pa nam uvijek bude zanimljivo i simpatično odgovarati vam 😊 Imamo dosta sličnih i zajedničkih poslova. Psiholog isto tako savjetuje i učenike i roditelje i učitelje. Prepoznaje individualne potrebe učenika te provodi individualna i grupna savjetovanja. Provodi psihološke procjene (učenici ponekad kod psihologa mogu rješavati psihološke testove), testira prvašiće pri upisu u osnovnu školu, pomaže pri utvrđivanju specifičnih teškoća kod učenika, procjenjuje darovitost i radi s darovitim učenicima. Prepoznaje teškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne probleme učenika, te učenicima pomaže dajući im konkretne savjete i metode za određene probleme ili poteškoće. Ono što bih izdvojila kao najbitniju zajedničku stvar jest ta da su i pedagog i psiholog tu kako bi pomogli i pružili podršku učenicima te se brinuli za njihovu (vašu) dobrobit.
DOBRO BI DOŠLI JASTUCI
Postoji li nešto što Vam je u poslu najteže?
Jedne od težih situacija su mi kada vidim da je učenik tužan i da se nalazi u nekoj ne tako lijepoj situaciji. Naravno, uvijek se cijela stručna služba trudi biti tu za učenika i pružiti mu podršku kako bismo što uspješnije svladali određene prepreke.
Koji Vam je najdraži dio posla?
Jako volim raditi i dolaziti na posao. Naša je škola odlična i mislim da jako dobro funkcionira, a sve to zahvaljujući izvrsnim učiteljima, učenicima i ostalom zaposlenom osoblju. Najviše volim neposrednu suradnju s učenicima (na razgovoru ili u razredu). Volim slušati učeničke ideje i savjete te sam jako sretna kad vidim koliko su svi aktivni i na različite načine predstavljaju školu u najljepšem svjetlu. Drago mi je što imam jako dobar odnos s kolegicama i kolegama te smo si svi velika podrška, pogotovo kada dođu neki ne baš tako lijepi dani.
Da možete promijeniti nešto u školi, što bi to bilo?
To bi svakako bilo malo više međusobnog razumijevanja i poštovanja među svima nama koji smo svakodnevno u školi. Mislim da je to nešto što je uvijek potrebno i temelj je svakog dobrog odnosa i pozitivne promjene. Da mogu birati još neke zanimljivije stvari, voljela bih da u školi postoji prostorija koja bi bila ispunjenja jastucima, vrećama za sjedenje, društvenim igrama, kutkom za opuštanje i sličnim. Kao nekakva oaza mira gdje bi se učenici mogli odmarati i „puniti baterije“, provoditi odmore i pauze koje imaju.
UVIJEK SE PRONAĐE NEŠTO ZANIMLJIVO
Što ste željeli postati kada ste odrastali?
Kao i većina djevojčica, oduvijek sam govorila da ću biti učiteljica od 1. do 4. razreda i da ću raditi u školi. Uvijek sam voljela glumiti kako nekoga nečemu podučavam, izrađivala sam vlastite testove za provjeravanje znanja i bila okružena djecom s kojom sam voljela stalno nešto vježbati i ispitivati ih školsko gradivo. Moj je mlađi brat i prije polaska u školu „morao“ rješavati testove iz matematike i hrvatskog jezika te vjerujem da mu nije bilo lako.
Što vas je potaknulo da postanete pedagoginja?
Želja koju sam imala u najranijoj dobi nije nestajala te sam tako, nakon srednje škole, upisala Filozofski fakultet u Osijeku i odlučila se za hrvatski jezik i književnost i pedagogiju. Volim promišljati o nastavi i mogućim poboljšanjima u školstvu. U srednjoj mi se školi jako svidio predmet Psihologija te me je to na neki način potaknulo da, uz hrvatski jezik, krenem u smjeru pedagogije jer su brojna znanja primjenjiva u školskim i svakodnevnim situacijama. Kako je vrijeme na fakultetu odmicalo, shvatila sam da mi se više od nastave hrvatskoga jezika sviđa posao pedagoga, savjetovanje, individualni rad s djecom i pokretanje promjena. Tako je nekako izgledao taj put, a želja mi se, nakon fakulteta, ostvarila 😊
NE BOJTE SE NEUSPJEHA
Što volite raditi u slobodno vrijeme?
Volim druženje s obitelji i prijateljima, duge šetnje, kuhanje i isprobavanje novih recepata, gledanje filmova i serija, slušanje glazbe, čitanje… Ma svašta, uvijek se pronađe nešto zanimljivo i korisno 😊
Imate li neki savjet ili poruku koju biste preporučili učenicima?
Vi ste sada svi u jako lijepim godinama života i pred vama se tek nalazi budućnost. Iskoristite mudro sve vrijeme koje imate, radite na sebi, prigrlite nova znanja, okružite se pozitivnim i poticajnim ljudima uz koje i vi sami možete rasti i napredovati. Dopustite si istraživati svijet, uvijek prihvatite prilike koje vam se učine zanimljivima i ne bojte se neuspjeha.
Najbitnije: Nije kraj svijeta ako se dogodi loša ocjena ili loš dan. Uvijek imate priliku ispraviti bilo koju učinjenu pogrešku.
Razgovarala: Lori Ambruš, 6. a
