Objavljeno: 20. ožujka 2025.
Peti razred u koji ja idem je – 5.A. Uopće se ne čudim zašto smo baš mi A razredni odjel; zato što je slovo A prvo slovo abecede, a mi smo – koliko čujem po školi – najpričljiviji razredni odjel među petašima.
Skoro svaki sat odvijaju se neki „bitni“ razgovori skoro među svima. Naravno da sam baš JA blizu dvojice učenika koji najviše pričaju i dovikuju se. Mogu reći da se ne sjećam niti jednog dana kada nisam čula priču usred sata. Svaki sat slušam jednog učenika koji neprestano nešto mora pričati ili dobacivati nepotrebne komentare.
Ali, nije uvijek to tako loše. Nekada to njihovo nepotrebno dobacivanje komentara meni bude smiješno, baš toliko da se ne mogu prestati smijati. Nekada se i učitelji i učiteljice bar malo nasmiješe, ali pretežito im to smeta i ozbiljno reagiraju na te komentare.
Osim pričalica imamo i šutljivica, no njih nije više od pet… Šutljivice (tihe učenice koji šute skoro cijeli sat) najčešće vrlo pozorno prate nastavu i dobivaju odlične ocjene. No to ne znači da učenici koji pričaju imaju lošije ocjene. Imamo nekoliko učenika koji se neprestano javljaju, skaču i i gotovo dovikuju učitelje ili učiteljice samo kako bi rekli točan odgovor, i stvarno točno odgovore. Ipak, kad se piše pisana provjera, većinom se baš i ne proslave.
Ako bih pričala o razrednim grupama i događajima… Primjerice o tome kako me dočeka po 400 poruka, a nekada čak i oko 600. Naime, pojedinci koliko pričaju na satu, toliko i pišu poruke. Zato govoriti o razrednim grupama možda je ipak bolje – ne…
Kao razred se odlično slažemo, samo bi bilo manje svađe kad bi bilo manje priče.
Napisala: Lori Ambruš, 5. a
