Objavljeno: 12. ožujka 2025.
Moje prvo skijanje je prošlo tako da nisam ni stala na skije, ali će mi svejedno ostati u lijepom sjećanju.
Već ujesen prošle godine moja obitelj i ja smo se odlučili da ćemo zimske praznike (ovaj drugi dio) provesti na skijanju u Kranjskoj gori. Ovo je trebalo biti moje prvo skijanje, ali zbog izvanrednih okolnosti to za mene ipak nije bilo moguće. Ali ne žalim jer sam se ipak lijepo provela. Kranjska gora je poznato slovensko skijaško odredište, a smještena je blizu granice s Italijom i Austrijom.
PROZIRNE KUPOLE NALIK NA IGLU
Na put, koji sam uglavnom prespavala, krenuli smo vrlo rano. Probudila sam se u Sloveniji i začudila se što nigdje nema snijega. Polako smo se približavali našem odredištu, ali snijega još uvijek nigdje nije bilo. Tek kada smo došli do Kranjske gore vidjeli smo skijaške staze – pune umjetnog snijega. Smještaj nam je bio u blizini staze tako da, čim smo ostavili stvari u sobama, moj tata i moja sestra već su bili obučeni za skijanje. Moja mama i ja odlučile smo malo ih gledati, a kasnije otići prošetati i popiti najfiniju toplu čokoladu sa sljezovim kolačićima. Popodne smo se svi zajedno prošetali selom. Bilo je jako slatko te još uvijek adventski ukrašeno. Samo je nedostajao snijeg.
Drugi dan je temperatura bila preko desetak stupnjeva i stvarno je bilo toplo, ali staza je još uvijek bila pokrivena snijegom. Dok je drugi dio ekipe ponovno bio na skijanju, mama i ja smo uzele sanjke i spuštale se niz planinu. Popodne smo otišli do jezera Jasna gdje smo večerali ispod prozirnih kupola nalik na iglu. Jezero Jasna je odmah pored Kranjske gore, a domaćini su nam rekli da je do nedavno jezero bilo zaleđeno.
LIJEPA SJEĆANJA
Poprilično slični bili su nam i ostali dani, s tim da se u Kranjskoj gori uz šetnje može i planinariti i voziti bicikl jer je prepuna planinarskih i biciklističkih staza.
Posljednji dan se i umjetni snijeg počeo jako topiti tako da smo umjesto na skijanje otišli svi zajedno do predivnog talijanskog alpskog sela Monte Lussari, koje je smješteno na visini od 1789 metara. Do njega smo se vozili desetak minuta gondolom. Kad smo došli do Monte Lussarija sve je bilo bijelo; bilo je čak metar snijega. Najzanimljivije je bilo kada smo gondolom prelazili stazu na kojoj se vozila utrka juniorskog svjetskog prvenstva. Pri povratku u Osijek obišli smo i Bled gdje smo pojeli njihove poznate kremšnite.
Moje prvo skijanje je prošlo tako da nisam ni stala na skije, ali će mi svejedno ostati u lijepom sjećanju.
Napisala i snimila: Anja Kristić, 5.a
