KBG, list učenika OŠ "Retfala", Osijek

Filmski redatelj David Gašo – HTIO SAM BITI ČAROBNJAK 

Objavljeno: 10. ožujka 2025.

Uvijek mi se sviđala ideja stvaranja svjetova i pravila, izmišljanja likova i odnosa… Svidjele su mi se i priče koje imaju na prvi pogled besmislene likove ili neki pomak u načinu na koji su ispričane. Uz to, jako su me privlačili vizualni mediji, posebno fotografije, glazbeni spotovi, naslovnice albuma, ilustracije, dobro dizajnirane igrice… Zbog toga me privukao film jer sam shvatio da istovremeno mogu stvarati svjetove i smišljati likove, a da se uz to mogu posvetiti i osmišljavanju vizualnog pristupa — što je silno zabavno za raditi.

David Gašo bivši je učenik OŠ „Retfala“, a sad je već uspješni i nagrađivani mladi redatelj. Nekad se bavio pisanjem i kazalištem, a sada – dok završava svoj diplomski rad i sluša mnogo glazbe – već radi i na svomu prvom dugometražnom filmu.

Jesi li od djetinjstva želio raditi sadašnji posao – snimati filmove i glumiti? Znamo da si još u osnovnoj školi režirao jednu dramsku predstavu u našoj (i svojoj) školi.

Nisam se htio baviti filmskom režijom kad sam bio u osnovnoj školi. Nisam baš znao što je to. Do dvanaeste godine htio sam biti čarobnjak, s tim da sam samo do sedme to govorio naglas. Zapravo sam film otkrio tek kasnije, u srednjoj školi… Jedino se sjećam da sam u osnovnoj školi snimio svoj prvi kratki film – za nastavu hrvatskog kod učiteljice Gordane Lušić morali smo snimiti kratku adaptaciju scene iz Smogovaca. Sjećam se da mi je to bilo zabavno, ali tad nisam znao da se film može studirati, niti sam znao da se možeš profesionalni baviti filmom… Kazalištem i glumom više se ne bavim, ali su mi bili super za uvod u film!

Što te potaknulo da postaneš redatelj i snimaš filmove? Kako si započeo svoju karijeru?

Potaknule su me videoigrice i crtići koje sam gledao kao mali, a kasnije Filmska RUNDA – revija hrvatskog kratkometražnog filma koja se svake jeseni održava u Osijeku i nudi selekciju sjajnih kratkih filmove koji su te godine nastali u Hrvatskoj. Tamo sam shvatio da je režija stvarno zanimanje. Do tada mi se uvijek sviđala ideja stvaranja svjetova i pravila, izmišljanja likova i odnosa… Svidjele su mi se i priče koje imaju na prvi pogled besmislene likove ili neki pomak u načinu na koji su ispričane. Uz to, jako su me privlačili vizualni mediji, posebno fotografije, glazbeni spotovi, naslovnice albuma, ilustracije, dobro dizajnirane igrice… Zbog toga me privukao film jer sam shvatio da istovremeno mogu stvarati svjetove i smišljati likove, a da se uz to mogu posvetiti i osmišljavanju vizualnog pristupa — što je silno zabavno za raditi.

INSPIRIRALO ME SUSJEDSTVO

O čemu govore tvoji filmovi? Mogu li ih razumjeti osnovnoškolci?

Svaki film govori nešto drugo, ali rekao bih da su česte teme do sada bile obitelj, dom i tjeskoba, ispričane uz mali ironijski odmak. Uglavnom su to kratke komedije jer volim kad se ljudi smiju dok gledaju filmove. Ne znam bi li osnovnoškolcima bili smiješni ili dosadni… Neki sigurno nisu rađeni za osnovnoškolce. Sjećam se da si se ti kad si bila mala dosta smijala na neke moje filmove, ali ne znam jesi li ih razumjela.

Po čemu je tvoj redateljski stil poseban?

To ti netko drugi mora reći, netko tko ima objektivan pogled na to! Mislim da stil za svakog redatelja ovisi o tome što ga zanima — ne samo u drugim filmovima, nego u ostalim umjetnostima, ili svakodnevnom životu. Ja na primjer mogu misliti da se moja ljubav prema videoigricama prelijeva u filmove kad radim na njima, ali vjerujem da nitko o tome ne razmišlja kad ih gleda… 🙂

Što te inspirira za te filmove?

Obično ono što se događa oko mene. Za film “Niska trava” koji smo snimali u Retfali inspiriralo me naše susjedstvo ljeti – ljudi koji zalijevaju vrtove i kose travu. Dok ti pišem ovo, inspirira me čekanje operacije za vađenje krajnika.

PRIPREMAM PRVI DUGOMETRAŽNI FILM

Je li teško stvarati filmove? Što sve redatelj mora raditi? Opiši nam taj proces.

Teško je i dugotrajno, ali je jednako toliko zabavno. Redateljice i redatelji imaju jasno viđenje toga kako treba snimiti neki scenarij, zatim prate cijeli proces nastanka filma i razvijaju ga s autorskim timom. O izgledu i kostimima redatelj priča sa scenografom i kostimografom, o izboru kamere i objektiva priča s direktorom fotografije, o novcima, promociji i organizaciji priča s producentom, kasnije film montira s montažerom… Tu su još scenaristi, šminkeri, tonci, dizajneri zvuka, koloristi, grafički dizajneri, majstori specijalnih efekata i brojni drugi koji u nekom trenutku pričaju s redateljem i nastoje iznijeti njegovu viziju ili ponuditi svoja kreativna rješenja unutar svog dijela posla. Redatelj (i uz njega producent) su glavni odgovorni da se film kvalitetno pripremi, snimi i završi.

Vjerojatno si oduvijek volio gledati filmove? Koji su ti najdraži filmovi, glumci i glumice te redatelji i redateljice?

Volim filmove Dona Hertzfeldta, Roberta Altmana, Johna Smitha, Seana Bakera, Agnès Varde i sličnih redatelja. Posebno volim filmove Toni Erdmann (redateljica Maren Ade) i češki film Strogo kontrolirani vlakovi (redatelj Jiři Menzel). Od hrvatskih redateljica i redatelja uživam u filmovima Sonje Tarokić, Hane Jušić, Tomislava Šobana i Juraja Lerotića. Ako te zanima, možeš pronaći puno hrvatskih filmova na stranici croatian.film — tamo se nalaze neki od mojih omiljenih kratkih filmova.

Koliko si filmova dosad napravio? Jesi li dobio ikakve nagrade za njih?

Na Akademiji u Zagrebu snimio sam puno kratkih filmova jer su nas tijekom studija poticali da što više i češće snimamo. Neki su dobili i nagrade, da. 🙂 Ako želiš, možeš ih pronaći ovdje https://croatian.film/hr/directors/194 ili ovdje vimeo.com/davidgaso.

Radiš li trenutačno na nekom filmu?

Montiram par kratkih filmova koji su ostali nedovršeni tijekom studiranja i završavam svoj diplomski kratki film. Prošle godine sam ušao u pisanje i pripremu svog prvog dugometražnog filma!

Što si još volio i što još voliš raditi osim snimati filmove?

Volim slušati glazbu i čitati o glazbi — na to odlazi najveći dio mog dana. Volim piknike i neplanirane izlete u Sloveniju. Igram Nintendo i volim Pokémone… fotografiram s jednim jako lošim analognim fotićem koji iz nekog razloga bolje fotka što mi više puta ispadne — bavim se arhiviranjem uspomena i smišljanjem najboljeg sistema za to.

VOLIM DA SE GLEDATELJI ZABAVE

Zašto je baš film tvoj prvi/najdraži izbor?

Jer se nalazi negdje između svih mojih interesa!

Kad si bio u osnovnoj školi, jesi li uvijek sanjao o snimanju filmova?

Nisam. Sanjao sam o drugim stvarima.

Kako reagiraš kada nešto ne ide po planu na snimanju?

Na snimanju često imam jako malo vremena pa ne stignem paničariti… Imam super ekipu. Volimo se dugo i dobro pripremiti za snimanje tako da čak i kad stvari ne idu po planu imamo spremno drugo rješenje.

Postoji li film koji bi volio da si ti režirao?

Mislim da ne. Jedino mi pada na pamet da sam htio iz prve ruke gledati proces montaže serije How to With John Wilson.

Kakav utjecaj želiš da tvoji filmovi ostave na publiku?

Najviše bih volio da se gledatelji zabave, ali da film ostane s njima nakon što napuste kino ili ugase ekran.

Koliko su ti važni detalji u filmu? Posvećuješ li pozornost nekim sitnicama koje gledatelji možda ne primijete odmah?

Moj prijatelj i snimatelj Tin i ja puno vremena posvećujemo sitnicama u kadru koje većina ljudi vjerojatno ne stigne vidjeti na jedno gledanje, ali mislim da posvećivanje detaljima, čak i ako nisu pojedinačno uočljivi, sigurno doprinosi ukupnom dojmu filma 🙂

Razgovarala: Florijan Unković, 5. b

Fotografije: arhiva Davida Gaše

About the author /