Objavljeno: 11. studenoga 2024.
Kad trač odjekne, ubije svaku tišinu koja je dotad postojala. Što na nekim osobama može ostaviti trajne posljedice. Osobe koje su suzdržane i koje nemaju „posla” u tome one su s kojima ćete biti najsigurniji. Moramo početi uvažavati jedni druge, jer je to jedino i pravo rješenje. Međusobnim uvažavanjem na kraju postižemo to da svaka laž ili predrasuda pada u vodu.
Oko nas ne postoji osoba koja barem jednom nije nekoga ogovarala, odnosno tračala. To jednostavno rade svi – bakice na uglovima svojih kuća, mala djeca, djevojke… Ako treba izabrati koja skupina najviše trača, čini se da pobjedu odnose djevojke. Neke od njih, a mislim da se tu razlikuju od mladića, često sve shvaćaju doslovno, pa su ujedno ranjivije. Ponekad mogu biti toliko napadne da istračaju svaku osobu. Osim sebe, naravno. To rade gdje stignu, i pritom katkad „zabijaju noževe u leđa”. Kao da se ugledaju u djevojke u televizijskim serijama, sve bi učinile da napakoste nekoj osobi svojim lažima. Primjer toga je popularna serija Gossip Girl, u prijevodu Tračerica.
MISLI MORAJU VAN
Osim djevojaka, ni pojedine bakice nisu puno bolje. Pogotovo su opasne kada nakon tračanja nešto sazna cijelo selo. Kada netko ogovara nije da ne govori istinu, samo što je preoblikuje u malo teži grijeh. Ne u svim slučajevima. Što se tiče muškaraca, trač je drugačija stvar. Čini se da oni češće svoje mišljenje iskažu „u facu” i ne zanima ih hoće li se tko složiti ili ne. (Ili ih ja možda ipak ne poznajem dovoljno?)
Je li trač loša stvar? Po spomenutim primjerima jest, ali o tome bi se mogao napisati doktorat. Prije svega moramo biti svjesni da se istina uvijek sazna. Trač kruži od jedne do druge osobe, kao vrtlog koji ne prestaje. S druge strane, tračati je normalno. Stručnjaci smatraju da se kod djece tračanje javlja kako bi ona istražila koliko utjecaja i moći imaju na druge. A kod odraslih olakšava ljudima uklapanje u nove društvene sredine, te čak pomaže u podizanju samopouzdanja.
Hoće li tako biti i u budućnosti? Sve ovisi o nama, ali najvjerojatnije hoće. Trač postoji oduvijek, on je u ljudskoj naravi od doba prvih ljudi (Adama i Eve). Prije svega moramo paziti pred kim pričamo. Odabrati osobu od povjerenja. No, opet, ne znamo što će ta osoba učiniti. Kada netko trača u društvu, najbolje je ne tračati. S druge strane, kao da ste tada natjerani na šutnju. A može biti frustrirajuće kad misli ne izlaze van.
NIKADA NEĆE PRESTATI
Prema mišljenju mnogih ljudi u mome okružju, trač je loša stvar. Trač je loš i to je grijeh, kaže jedna prijateljica. Ja mislim da je to nešto normalno jer svi uvijek tračamo o nekom, samo je bitno da ne pretjeramo, kao ja, govori druga. Koliko trač može biti lažan i štetan govori nam pripovijetka o pastiru koji je lagao drugim pastirima da dolazi vuk; oni su hitali u pomoć i bili ljuti kad su vidjeli da ih je prevario. Kad je stvarno došao vuk, nitko mu nije vjerovao, zbog njegovih laži… Ponekad je dobro znati razliku između prepričavanja i tračanja. Jer neke stvari možemo krivo protumačiti i onda oko toga izazvati pometnju.
Meni je trač pojava koja nikada neće prestati. S njom se susrećem gotovo svaki dan, a ne mogu osporiti činjenicu da sam i sama nekada tračala. Međutim, svaki problem, u ovom slučaju trač, ima svoje rješenje. Za to se rješenje treba potruditi i postaviti određene granice i pravila. Poput izbjegavanja osoba koje stalno tračaju, suzdržavanja u društvu i sl. Problema s tračevima imala sam mnogo puta, a zasigurno me čekaju i u budućnosti. Negdje malo skriveni sa strane i u tišini. No, kad trač odjekne, ubije svaku tišinu koja je dotad postojala. Što na nekim osobama može ostaviti trajne posljedice. Osobe koje su suzdržane i koje nemaju „posla” u tome one su s kojima ćete biti najsigurniji. Moramo početi uvažavati jedni druge, jer je to jedino i pravo rješenje. Međusobnim uvažavanjem na kraju postižemo to da svaka laž ili predrasuda pada u vodu.
Na kraju svega trač je i pozitivna i negativna pojava. Koja ne traje dugo; najčešće se za dan-dva zaboravi. Ali kako ćemo ga protumačiti i proživjeti, najviše ovisi o nama samima.
Napisala: Mia Ercegovac, 7. d
