KBG, list učenika OŠ "Retfala", Osijek

Razgovor s Emom Miščević NE ŽELIM NOVAC NA LUTRIJI

Objavljeno:  3. 11.2016.

Da dobijem na lutriji, novce bih sačuvala za Interliber, a nakon toga bih roditeljima dala ostatak. No, ne bih voljela osvojiti novac. Smatram da je to previše i djelomično „nezdravo“. Da, bilo bi lijepo, ali svejedno – ne, hvala.

Glavna urednica KBG-a, Ema MIščević, poznata je kao učenica koja, osim što postiže odlične rezultate u školi, mnogo čita i piše. O svojim iskustvima i razmišljanjima govori u ovomu razgovoru.

Kako je biti glavna urednica KBG-a?

Jednom riječju, zanimljivo. Upoznala sam pobliže različite ljude, događaje i otvorile su mi se razne mogućnosti. Osim toga, novinarstvo mi je nekim dijelom pomoglo izgraditi komunikaciju i način razmišljanja. Iako, ne odvajam za novinarstvo upola onoliko vremena koliko bih trebala.

Mnogo čitaš i pišeš. Koliko knjiga pročitaš u jednom tjednu?

Ovisi, ali većinom jednu do dvije knjige. Ponekad cijeli dan provedem čitajući, dok ima dana kada ne stignem knjigu ni pogledati. Nastojim svaki dan pročitati barem stranicu, dvije, jer mi je najveći užitak na trenutak pobjeći od stvarnosti.

Što te inspirira da pišeš?

Nemam nešto određeno. Pisanje mi je drago i, jednostavno, kada si zadam neku temu, o tome pišem. Riječi „same dođu“.

 

VRTE SE RAZLIČITI SCENARIJI

Jako si dobra učenica. Kako dobivaš toliko odličnih ocjena?

Ni sama ne znam. Više puta mi se dogodilo da sam pisala ispit a da bilježnicu večer prije nisam otvorila. Trudim se što više naučiti na satu, a ako kojim slučajem i odlučim učiti, to bude večer prije ispita. Tada u pola sata pokušam što više toga zapamtiti.

Koja je najnezgodnija situacija u kojoj si ikad bila?

Bilo ih je podosta. Da sada započnem nabrajati, tri stranice mi ne bi bilo dovoljno. No, jedan od nedavnih je s državne smotre LiDraNo. Naime, na predstavljanju KBG-a postavljeno je pitanje što ta kratica znači. Inače bih na to pitanje odgovorila bez problema, ali toga trena mozak kao da mi je prestao normalno funkcionirati. Na moju sreću, nisam morala odgovoriti na to pitanje, ali su mi se u glavi odvili različiti scenariji.

Što želiš postići u budućnosti?

Često razmišljam o budućnosti i imam osjećaj da što više razmišljam o tome, postajem gluplja. Želim posao u medicini, tako se već dugo vidim. Nisam načisto sa svojim željama, ali znam što ne želim. To je nekad sasvim dovoljno.

 

PRIJATELJI SU VAŽNIJI

Imaš li neku tajnu za koju nitko ne zna ili koje se sramiš?

Mislim da nemam, općenito ne volim tajne. Držim se onoga što je Benjamin Franklin rekao : „Troje može čuvati tajnu samo ako je dvoje od njih mrtvo.“

Kako izgleda tvoj uobičajeno dan kada ne ideš u školu?

Takve dane provedem s obitelji i čitajući. Jedva dočekam vikend da se pošteno naspavam, tako da dobar dio dana provedem izležavajući se.

Bi li radije otišla na putovanje s prijateljima ili na potpisivanje omiljene knjige svog najdražeg pisca?

Ovo je jako teška odluka.  S obzirom na činjenicu da imam više omiljenih knjiga, vjerojatnije bih se odlučila za putovanje. Prijatelji su mi ipak važniji od knjiga.

Kako bi potrošila novce da dobiješ na lutriji?

To je također jako teško odlučiti. Mislim da bih novce sačuvala za Interliber, a nakon toga bih roditeljima dala ostalo. No, ne bih voljela osvojiti novac. Smatram da je to previše i djelomično „nezdravo“. Da, bilo bi lijepo, ali svejedno – ne, hvala.

Razgovarala: Nikolina Bečeheli, 8.b

About the author /