Objavljeno: 12. 9.2016.
Kada smo se vraćali, bilo je puno bisera. Učenici su se požalili na rani doručak te kajganu. Kao problem je predstavljen manjak slobodnog vremena, a većina se složila da im se Zadar najviše svidio. Ondje je zalazak sunca, kao i glazba mora, bio veličanstven.
Kako je to već običaj u OŠ „Retfala“, učenici osmih razreda pred početak su školske godine, od prvoga do četvrtoga rujna, posjetili dio hrvatske obale i Liku. Kao i često prijašnjih godina, glavno odredište bio je maleni gradić znan po ekskurzijama – Sv. Filip i Jakov. Začudili biste se koliko se može obići u ta četiri dana. Svima bi bilo drago da je malo duže trajalo, no zato je poznata ona : „Sve što je lijepo, kratko traje.“ Vrijeme nas je definitivno „poslužilo“, a bisera i smijeha je bilo na svakom „koraku“.
Prvoga dana prvotno smo se zaputili u Memorijalni centar „Nikola Tesla“ u Smiljanu. Centar je bio pun zanimljivih izuma, no posebno se može izdvojiti umanjeni Teslin transformator po uzoru na onaj iz Colorado springsa. Neki su učenici dobili prigodu držati neonsku lampu koja je zasvijetlila dok je transformator bio uključen.
Pod dojmom, već lagano umorni od puta, zaputili smo se u Sv. Filip i Jakov. U poslijepodne smo prvi puta otišli na plažu gdje smo se kupali, igrali picigin, sunčali se, dok su neki sudjelovali i u razrednim natjecanjima. Navečer smo se zaputili u disko, gdje se većina nas dobro provela. Glazba također velikoj većini nije „legla“, ali kasnije smo se opustili i uživali usprkos tome.
VELIČANSTVENI ZALAZAK SUNCA
Drugoga dana morali smo se rano ustati zbog tjelovježbe i doručka koji su se rano održavali. U prijepodnevnim smo se satima ponovno zaputili na plažu, no ovoga puta i u „društvu“ pedalina koje smo iznajmili. Poslije ručka uputili smo se prema Ninu i Zadru. U Ninu smo posjetili Crkvu sv. Križa, kip Grgura Ninskog te spomen park posvećen Petru Zoraniću, piscu prvog hrvatskog romana „Planine“. Kasnije smo dobili malo slobodnog vremena.
Kada smo došli u Zadar ponovno smo dobili slobodno vrijeme, no ovoga puta puno više. To vrijeme iskoristili smo na različite načine, u suvenirnicama, na sladoledu ili čak tražeći pokemone. Ove godine zavladala je pokemon groznica, kojoj mnogi učenici nisu uspjeli pobjeći. Kada je slobodno vrijeme proteklo, krenuli smo prema Pozdravu suncu i morskim orguljama. Zalazak sunca je, kao i glazba mora, bio veličanstven.
BOLJI PLESNI POKRETI
U planu trećega dana ujutro je bilo još ranije ustajanje. Trebali smo ponovno imati tjelovježbu, ali zbog već preranog doručka i broja stuba na Krki, to se srećom nije dogodilo. Poslije doručka, umorni smo otišli u Nacionalni park Krka i Šibenik. Umor je nastao ranim buđenjem nakon kasnoga odlaska u krevet. Naime, učitelji su nam dopuštali da svake večeri ostanemo duže budni, na čemu smo svi bili zahvalni.
Slapovi Krke su prekrasni, ali već na početku dobili smo upozorenje da pažljivo hodamo i ne hvatamo pokemone. Nakon slobodnog vremena i preživljavanja na stubama otišli smo u Šibenik. Tamo smo posjetili katedralu sv. Jakova i vidjeli nama neuobičajenu krstionicu. Dok smo hodali do katedrale, vidjeli smo žonglere te maskirane ljude kako prolaze ulicom u koloni. Kasnije smo ponovno imali slobodnog vremena.
Popodne smo opet išli na plažu, a navečer u disko. Ovoga puta u disku je vladao još bolji ugođaj zbog nešto bolje glazbe. Imali smo puno bolje plesne pokrete, a posebno su se odvažili dečki iz druge škole. Kada smo se vratili, učitelji su nam dopustili da još ostanemo budni.
EH, TAJ RANI DORUČAK
I tako, kraj se približio. Četvrti, ujedno i zadnji dan, svratili smo u Biograd, gdje smo imali ponovno slobodnog vremena, i gdje smo u Lidlu nakupovali hrane za putovanje.
Na povratku smo u Lici posjetili Josipdol i siranu Miščević. U sirani smo degustirali različite vrste sira i vidjeli proces nastanka sira. Nešto poslije, zaputili smo se na ručak i tako završili razgledavanje.
No, to nije bio kraj. Kada smo se vraćali, predstavnici razrednih odjela iskazali su svoje mišljenje o ekskurziji. Upravo na ovom dijelu putovanja bilo je puno bisera. Turistička pratiteljica (vodič) htjela je saznati nekoliko tračeva, naročito o zaljubljenima. Učenici su se požalili na rani doručak te kajganu. Kada je voditeljica upitala jednog predstavnika kako kod kuće jede kajganu, odgovor je bio – vilicom. Kao problem je predstavljen manjak slobodnog vremena, a većina se složila da im se Zadar najviše svidio.
Preostalo je reći samo kako je ovo bilo putovanje za pamćenje. Isto tako, ekskurzija nas je sve još više povezala, što će samo otežati rastanak na kraju. Cijela je još školska godina pred nama, no znamo svi da će i to „proletjeti“.
Napisala: Ema Miščević, 8.b
