Antonia Mišić, učenica 7.a, ove se godine istaknula na više natjecanja, a pozvana je na državno Natjecanje iz hrvatskoga jezika. Kako se pripremala, što osjeća i kako razmišlja o natjecanjima može se saznati u ovome zanimljivom razgovoru.
Prije nekoliko dana saznala si da ideš na državno Natjecanje iz hrvatskog jezika. Kako se osjećaš?
Nastavnica Gordana Lušić, moja mentorica, jako smo uzbuđene i nadamo se da ćemo se uspjeti što bolje pripremiti u sljedećih mjesec dana. Jako je lijepo napokon otići na jedno državno jer mi je ovo već treća godina kako idem na županijska natjecanja.
Na kojim si županijskim natjecanjima bila?
Prošla sam na dva županijska natjecanja, iz hrvatskog i iz geografije, i na obadva osvojila prvo mjesto. Pred samo natjecanje šalila sam se kako bih ove godine mogla nastaviti niz. Naime, iz geografije sam pretprošle godine osvojila šesto, a prošle treće mjesto pa sam zaključila kako bi bilo zgodno opet imati skok od tri mjesta, što se i dogodilo. Iako mi je to već poznato iskustvo iz prošle godine, bila sam jako sretna i uzbuđena jer se sav trud isplatio. A nedostajao mi je samo jedan bod za prolazak i na županijsko Natjecanje iz matematike.
Kako si se pripremala?
Bilo je puno dodatnih sati. Pred školska natjecanja pripremala sam se iz tri predmeta po jedan sat tjedno, a za županijska su pripreme bile češće. Imala sam pripreme iz jednog od dva predmeta svaki dan, a nekad se događalo da su oba bila isti dan. Gradivo sam morala učiti unaprijed kako bih se stigla na vrijeme pripremiti, a dok su moje kolege iz razreda to obrađivale na satu ja sam ponavljala rješavajući ispite. Nekada sam izostajala s nastavnih sati, a kod kuće sam imala pravu malu zbirku dodatnih materijala, knjiga i udžbenika.
Je li bilo teško sve uskladiti sa školskim obvezama?
U nekim trenucima, a pogotovo pred sama natjecanja, bilo je pomalo teško. Ponekad sam znala ostati dugo budna kako bih se pripremala za natjecanja jer bi ostatak dana bio ispunjen učenjem za redovnu nastavu, pisanjem zadaća ili izvanškolskim aktivnostima. Na svu sreću, učitelji su znali za natjecanja pa su me bili malo poštedjeli posljednje tjedne, a na tome sam im jako zahvalna.
Jesi li zadovoljna svojim uspjesima?
Jesam, jer smatram da je velika stvar uopće se plasirati na županijsko, a kamoli na državno natjecanje između više stotina, a možda i tisuća djece.
Hoćeš li u budućnosti opet ići na natjecanja?
Definitivno hoću. Svi ovi predmeti su nešto u čemu ja jako uživam (nekima je to jako neobičan spoj, pogotovo uz stvari koje volim izvan škole), a natjecanja su mi svake godine jedno novo iskustvo. Sljedeće bih se godine, uz sva ova natjecanja, voljela okušati i u engleskom.
Jesu li natjecanja dobra za učenike?
Preporučujem svima da se okušaju barem u jednom natjecanju tijekom svoga školovanju, ali neka ona budu iz predmeta u kojem uživaju. Natjecanja su mi donijela puno dobrih stvari, a među njima su i neka nova prijateljstva te putovanje. Ali nešto je jako važno. Naime, nikad nemojte odustati i biti razočarani zbog „neuspjeha“ na natjecanju jer su ispiti na njima zaista teški, a veliki uspjeh je već to što ste se odvažili pokušati.
Razgovarala: Ema Miščević, 7.b
