U konkurenciji 38 vrhunskih pjevačkih zborova Vokalni ansambl Brevis iz Osijeka osvojio je prvo mjesto na 3. Svjetskom prvenstvu mladih pjevačkih zborova, održanom 17.-21. veljače 2016. u Sankt-Peterburgu, te posebnu nagradu prosudbenoga povjerenstva za ‘“Zvijezde natjecanja“. Naša učenica Antonia Sudar članica je ovoga zbora i nadahnuto je opisala svoj doživljaj Rusije i njihovoga velikoga uspjeha. U podužemu tekstu koji slijedi oni koji Antoniju poznaju uživat će, a ostalima nećemo zamjeriti ako odustanu od čitanja.
Velika avantura Brevisica započela je 15. veljače 2016. polaskom iz Osijeka u jutarnjim satima. Kada smo došli u budimpeštansku zračnu luku, bio je to tek početak doživljaja i velikih uspomena. Prvi sam put letjela avionom i zaista je bilo lijepo i čarobno… Sprijateljila sam se s Kinezom koji mi je govorio o kineskoj Novoj godini. Nakon dva sata putovanja došli smo u Moskvu. Iz aviona mi se činila manje lijepom od Sankt-Peterburga. Oko 22 sata po njihovom vremenu (po našemu 20) smjestili smo se u predivno i bogato uređen Hotel Moskva, koji ima 8 katova 8000 soba. Naravno, od silnoga uzbuđenja ostale smo budne do kasno u noć!
PRAVA ZIMSKA BAJKA
Ujutro smo započeli ”Bus Tour”. Vozili smo se poznatim Nevskyom Prospectom, glavnom gradskom ulicom koja je poznata po velikim zgradama, poznatim dizajnerskim trgovinama, a prije svega po poznatim crkvama i građevinama. Prvo stajalište Bus Toura bila je katedrala svetog Isaka, ujedno i najveća crkva u gradu. Poznata je po tome što njena kupola sadrži 100 kg zlata.
Slijedilo je nešto što bi svatko trebao vidjeti – prizori koje sama poželjela uslikati vlastitim očima, jer ta se ljepota ne može zabilježiti običnim fotoaparatom. Riječ je o pogledu prema Zimskom Dvorcu, ispred kojeg je most ispod kojeg teče rijeka Neva. Budući da je sve bilo zaleđeno, jedno vrijeme njegov naziv bio je ”klizalište”. Prava zimska bajka.
U kasnijem obilasku posjetili smo Kazansku katedralu koju krase očaravajući stupovi izrađeni od mramora, a potom pravoslavnu crkvu Prolivene Krvi koja je sagrađena na mjestu gdje je ubijen ruski car Aleksandar II. Nismo mogli sakriti oduševljenje tom arhitekturom i bojama. Vrijeme obilaska brzo je proletjelo, a nas je čekao krevet i rani odlazak na spavanje, bez noćnih šaputanja, jer upravo to najviše škodi našim glasnicama. Laku noć!
ZAPLJESKALE SMO, PA ŠTO BUDE, BUDE
Dobro jutro! Vrijeme je za prvu probu. No iscrpljenost od jednodnevnoga putovanja i jednodnevnih obilazaka bila je dovoljna da nekoliko djevojaka, uključujući i mene, padne u nesvijest. Ali brižna ekipa i čokoladica sve je riješila. Idemo po zlato!
Nakon prvog predstavljanja zborova i uvježbavanje himne natjecanja sa svim zborovima uslijedilo je u 17 sati ono najvažnije – službeno otvaranje i natjecanje. Naš repertoar toga dana bili su „Gloria“, primorski napjevi i „Salve Regina“. Sve je odrađeno bez ijedne pogreške; osmijeh na licu nismo mogli sakriti. Uslijedile su objave rezultata, ali veliki problem je bio što su objave pročitane na ruskom jeziku. Koliko god je ruski sličan našemu, jednostavno nismo mogli otkriti jesmo li prošli dalje ili ne. Pri spomenu našeg imena samo smo lagano zapljeskali, pa što bude, bude. Na kraju smo saznali da idemo dalje! Ne moram ni pričati koliko smo bile sretne i ponosne! Opet smo rekle – idemo po zlato!
Sutradan – buđenje, proba, ukusni ručak i malo slobodnog vremena. Boravak u Rusiji pretvorio nam se u rutinu. U popodnevnim satima uslijedila je zajednička proba svih zborova u švedskoj crkvi, nakon koje je slijedilo natjecanje. Očekivano, Brevisice su otpjevale bez pogreške. Opet su na našim licima vidljivi ponos i sreća jer idemo dalje – u samo finale! Nakon toga uslijedilo je druženje s djevojkama, šetnjica i večera u Mc Donaldsu, kao i svakoga dana. Baš smo se zdravo hranile! Vrijeme je za spavanje, ovaj tempo učinio je svoje.
NAGRADA ZA USPJEH – LJEPOTE ERMITAŽA
Drugi krug natjecanja održan je u filharmoniji. Nakon naše izvedbe pjesama ”Zagorska” i ”Ftiček veli” dogodilo se nešto neočekivano. Premda je publika zamoljena da ne plješće nakon izvedbi, nakon naše nisu mogli ostati ravnodušni te su iskazali svoje oduševljenje gromoglasnim pljeskom koji je odzvanjao cijelom filharmonijom. Bio je to još jedan poticaj da damo sve od sebe do kraja. Slijedila je objava rezultata; naravno, idemo dalje! Nema sretnijih od nas, ali vrisak sreće morali smo sačuvati za poslije jer čuvamo glasnice.
Kako je nastup bio vrlo rano, poluuspavane nismo ni doživjele ljepote same filharmonijske dvorane, pune pozlaćenih dijelova i visećih lustera s dodacima dijamanata, te s velikim orguljama koje su nas oduševile. Već je slijedio nezaboravan obilazak muzeja Ermitaž (točniji je naziv Ermitaž Katarine Velike) u današnje vrijeme najznačajniji muzej na svijetu, uz kojeg je ona dala sagraditi i već spomenuti Zimski dvorac.
Mi smo jednostavno bili u šoku od ljepote tog muzeja. Sve prostorije, koje su većinom bile dvorane za plesanje, bile su pozlaćene i drugačije od ostalih. Nismo mogle vjerovati da je tamo netko vrlo davno boravio, ili možda plesao. Bilo nam je to vrlo nestvarno i nezamislivo.
Simbol Ermitaža je mačka jer je ruski narod preživio upravo zahvaljujući mačkama. Naime, za vrijeme ratova ruski vojnici su često bili okruženi njima, a kad je uslijedila velika glad jedini način za preživjeti bilo je upravo pojesti te mačke, koje su ih održale na životu.
DAN I POL ODMORA I UŽIVANJA
Suveniri su kupljeni, kava popijena i uslijedilo je još malo slobodnog vremena kojeg smo iskoristile kao što bi i svaka druga djevojka – idemo po šminku! Cijene su znatno niže, a izbor prevelik; rezultat su bile pune vrećice šminke. Zanimljivo je da je cijena vode u boci samo 1 kunu. Inače, Sankt-Peterburg ima problema s pitkom vodom, koje praktički i nema, pa je preporučljivo kupiti ju u trgovini. Ali hrvatska voda Jana ima ondje cijenu od „sitnih“ 15 kn.
I subota je dan za odmor i uživanje. Još smo pod dojmom jučerašnjeg nastupa u veličanstvenoj Grand Phillharmonic Hall. Ali danas ne nastupamo, jer nastupaju samo zborovi koji se bore za broncu. Nas je čekalo nešto veće – nedjelja i zlato. Nakon dugog spavanja napunili smo energiju hamburgerima i krumpirićima i zasladili se u popularnom Starbucksu; termosice u obliku babuški bile su prvi izbor Brevisica. Novčanik se malo stanjio, ali nema veze, jednom smo u Rusiji.
Kako bismo iskoristili slobodno vrijeme, posjetili smo planetarije, čuli priču o Lajki, prvom psu poslanom u svemir. Posjetili smo Petropavlovsku tvrđavu koja je poznata kao zatvor koji je napravljen kako bi izludio zatvorenike; zidovi su bili napravljeni od materijala koji ne prenosi zvuk kako se zatvorenici ne bi mogli sporazumijevati. Svatko je bio u mračnoj sobi s metalnim krevetom obložen bodljicama, s malim prozorčićem i podom koji je namjerno napravljen od metala kako bi sve odzvanjalo. Jedini luksuz bili su kruh, voda i svijeća. Posjetili smo i sobu za mučenje koja nas je ostavila u šoku – hladnoća, mrak i čudan miris; uhvatila nas je jeza. Mnogi su tamo završili jer su htjeli počiniti samoubojstvo.
Večera u hotelu nije bila dovoljna, pa smo opet završili na hamburgerima. Umorne i smrznute, ali ispunjenog srca u zajedništvu koje vlada među nama, spremamo se na spavanje i nastup u sutrašnjoj etapi natjecanja.
ZLATO JE NAŠE!
Sutradan smo se probudile u šest te odradile vrlo ozbiljnu probu i upjevavanje već u sedam sati. State Academic Capellom uskoro će se oriti glasovi Brevisica. Osjećale smo – brevisice idu po zlato. Uzbuđenje je na vrhuncu; finale je pred nama. Nakon ranog buđenja i doručka, umorne i iscrpljene, što se moglo vidjeti na nama, uputile smo se prema kapeli. No želja za zlatom i adrenalin učinili su svoje, i izvukli smo posljednje atome snage.
U finalu, u poznatoj State Academic kapeli, otpjevali smo pjesmu ”Vanjkušac” i bili smo nagrađeni ogromnim pljeskom. Krajičkom oka primijetile smo da je žiri oduševljen i da međusobno komentiraju naš nastup, što nisu učinili nakon drugih nastupa. Reakciju na odličnu izvedbu ni mi nismo mogle sakriti, pa su uslijedile suze radosnice, ali i mali strah zbog sljedeće izvedbe, zbog zadnje runde natjecanja. Međutim, vrlo zahtjevna pjesma ”Pange Lingua” odrađena je bez pogreške. Ponosne, s osmjehom na licu, ostvarile smo cilj koji smo si zadale, a to je da savršeno otpjevamo tu pjesmu, što smo i učinile. To je bila naša mala pobjeda. Naša najdraža dirigentica Antoaneta Radočaj-Jerković je upravo rekla kako to nikad bolje nismo otpjevali. Brevisice su danas ponovno disale kao jedna, onako iskreno, ponosno i dostojanstveno. Naravno, kao i na početku, suze nismo mogli sakriti, vrisak, sreća, ponos, zagrljaji, nešto nestvarno, svi smo pod dojmom i samo čekamo rezultate.
Došao je trenutak, rezultati su tu – u konkurenciji 38 vrhunskih pjevačkih zborova osvojili smo prvo mjesto na 3. Svjetskom prvenstvu mladih pjevačkih zborova u Sankt Peterburgu i posebnu nagradu prosudbenoga povjerenstva za ”Zvijezde natjecanja”, osvojivši ukupno 901 bod. Zlato je naše!
ODJENULE SMO NAJLJEPŠE HALJINE
Ovih 7 dana proletjelo je jako brzo. Nakon natjecanja imali smo slobodno vrijeme. Sretne, oduševljene, ponosne i pod snažnim dojmovima nastavili smo obilaske. Posjetile smo mali stan Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, poznatog ruskog književnika. U stanu ima vrlo mnogo stolica, kojima nismo vidjeli nikakvu svrhu, a vidjeli smo i njegov ured u kojem su nastala najpoznatija svjetska djela.
U šetnji gradom dogodila se smiješna situacija – mojih nekoliko prijateljica i mene zaustavili su dečki koji su nas prepoznali te tražili fotografiju s nama jer, kako kažu, Brevisice su trenutačno gradske zvijezde. S osmjehom na licu nastavili smo šetnju i spontano smo održali jedan mali koncert na ulici; u našoj grupici bilo je i alta i soprana te smo spontano u krugu zapjevale jednu pjesmu. Prolaznici su bili oduševljeni i svi su zastali i poslušali. Prekrasne uspomene.
Pomalo umorne, zaputile smo se u hotel, večerale i zavukle u krevet s osmjehom na licu. Još uvijek ne možemo vjerovati da smo osvojile zlato.
Sljedeći dan posjetili smo Carsko selo, imanje i rezidenciju ruske carske obitelji, te ljetnikovac carice Katarine Velike. Ponovno smo „ostale bez teksta“ zbog ljepote i veličine tog imanja – raskošnih palača, zlatom obloženih blagovaonica, pozlaćenih ogledala, s čuvenom Jantarnom sobom u kojoj su zidovi obloženi jantarom. Uskoro smo se zaputile prema kazalištu pogledati poznati carski ruski balet ”Orašar”, obukavši svoje najljepše haljine.
CRVENI TEPIH ZA „RUSKE CARICE“
Na sredini putovanja dobili smo obavijest da Grad Osijek i naši najmiliji pripremaju doček za nas. Znate i sami kako netko izgleda u busu nakon napornih 7 dana – za povratak nabacili smo na sebe ‘Brevis’ trenirke koje su bile prolivene kavom, umacima i zatrpane u koferu. Stoga smo žurno morale „nabaciti“ neke frizure i šminku, kako bismo prekrasne prošetale crvenim tepihom koji nas je dočekao na vratima Arheološkog muzeja u našem rodnom gradu. Ne moram vam ni reći količinu sreće i ponosa prilikom izlaska iz toga busa.
Ugledali smo svoje najmilije i otrčali im u zagrljaj. Suze radosnice nisu se mogle zaustaviti. Pred našim obiteljima, koje su ujedno i naša najdraža publika, zapjevali smo ‘Salve Regina’ i tu je završila naša ruska avantura. Ovo zlato, donijelo nam je puno uspjeha – nagradili su nas Grad osijek i Ossječko-baranjska županija, neko vrijeme svaki dan smo imali snimanja i intervjue za TV i novine. Jednostavno, postale smo prave zvijezde.
Za kraj, u ime Brevisica, VELIKO HVALA SVIMA koji su nas dočekali poput pravih ruskih carica – otvorenih srca, toplih i snažnih zagrljaja i ponosnih pogleda. Hvala na potpori i porukama podrške! Vole Vas Brevisice!
Napisala: Antonia Sudar, 8.b
