Ena Pernar, učenica 8.d razreda OŠ “Retfala”, nedavno je pozvana u U-15 hrvatsku žensku nogometnu reprezentaciju. Naime, u Zagrebu je 25. listopada 2015. nastupila u utakmici protiv Slovenije. Nogomet igra od malena, a trenira u ŽNK Osijek. U ovom intervju saznat ćete nešto više o njoj.
Kako si uopće dobila poziv?
Poziv u reprezentaciju dobila sam, po mome mišljenju, zasluženo jer sam uporna i uvijek poslije treninga ostanem uraditi ili vježbe snage, ili trčati, ili raditi tehniku dok su drugi već kod kuće.
Kako si se osjećala kada si došla u Zagreb?
Kada sam došla u Zagreb, osjećala sam se presretno, ali i opušteno. Više me je bilo strah kada sam išla u U-17 reprezentaciju jer sam tamo bila najmlađa. A sad sam znala da ću u U-15 reprezentaciji biti ključna igračica i da ću morati preuzeti odgovornost na sebe.
Kako su ti prolazili dani u reprezentaciji?
Dani u reprezentaciji su prolazili jako brzo jer – kako se kaže – sve što je lijepo kratko traje. Naporno smo trenirali, a ja uvijek volim izazove i nešto novo pa mi je to jako brzo prošlo.
Jesi li uopće imala slobodnog vremena?
Slobodnog vremena baš nismo imali. Uvijek smo između jela i treninga imali obavezan odmor tako da samo morali svi biti u svojim sobama i ležati na krevetu. Nismo smjeli čak ni mobitele upotrebljavati, eventualno samo slušati pjesme dok ležimo da se opustimo.
Što su ti drugi govorili kada su saznali za tvoj odlazak u reprezentaciju?
Kada su saznali da sam dobila poziv u reprezentaciju, čestitali su mi. Ljudi su mi se počeli javljati na Facebooku, slati mi zahtjeve za prijateljstva, počeli me pratiti na Instagramu i još mi se i sad javljaju svaki dan. Ljudi mi čestitaju i govore da samo tako nastavim.
Kako je utakmica završila?
Završila je negativnim rezultatom. Iako smo nadigrale Slovenke i mogle pobijediti, napravili smo jedan potpuno bespotreban prekršaj i dobili gol iz slobodnog udarca. Onda smo dobili još jedan gol iz kontre, a pred kraj su nam zabili još dva gola, iz dva jedanaesterca uz velike sudačke greške. Ali, kako kažu treneri, ne smijemo se na to izvlačiti. Uz to Slovenija ima U-15 reprezentaciju već nekoliko godina, a nama je ovo bilo prvo okupljanje i prvi, povijesni nastup. Tako da je sve u svemu ovo odlično prošlo.
Kako si se osjećala kada si se vratila svojoj kući u Osijek?
Kada sam stigla u Osijek, osjećala sam se pomalo tužno jer sam znala da je to sve sada prošlo. Ali i sretno jer znam da će biti još puno okupljanja reprezentacije, a ja vjerujem u sebe i znam da ću opet dobiti poziv.
Razgovarala: Mia Suknović, 8.d
