• Share:

Naš hotel bio je prekrasan, ali u cijeloj sobi nije se nalazio niti jedan ormar za staviti stvari. Nigdje u središtu Pekinga nemaju zahoda – ni u jednom restoranu ili kafiću! Zahode imaju nasred glavnog trga. U kućama nemaju kanalizaciju pa svi rabe javne zahode. Oni su iznimno čisti, sigurni i moderni. Ali nema pregrada i svi su čučavci!

No Kinezi su topli ljudi, za razliku od Rusa koji su izrazito hladni i ravnodušni. Bilo je slučajeva da netko nešto zaboravi u nekom kafiću pa bi Kinezi trčali za njim i vraćali mu stvari. Nitko ništa ne krade i jako su pošteni.

Našem učitelju geografije Mirku Andriću ovoga ljeta ostvario se još jedan san – posjetio je Rusiju. Spletom okolnosti na istomu putovanju posjetio je i Mongoliju i Kinu. Kako mu je bilo? Što je sve vidio? Podijelio je to s nama, a vi možete pročitati u ovomu tekstu.

Kako ste i gdje putovali?

Išli smo avionom Zagreb-Moskva. U Rusiji smo bili dan i pol. Slijedila su tri dana i tri noći na Transsibirskoj željeznici, a potom dvodnevni izlet na Bajkavsko jezero. I onda još jednu noć na željeznici. Išao sam na ovaj put radi posjeta Rusiji, a Mongolija i Kina došle su gratis. Išli smo kao organizirana skupina, kao članovi udruge Klub hrvatskih putnika koja se specijalizirala za putovanja mladih.

Koji su vaši dojmovi o Rusiji?

Budući da je Moskva jedan od najvećih i najbogatijih gradova svijeta – koliko god je Rusija siromašna toliko je Moskva bogata – sve je čisto i uredno. Ne vidi se mnogo razlike između nekoga velikoga američkog grada i Moskve. Jedina razlika je ta da je sve puno ćirilice. Nakon nekoliko dana naučili smo ćirilicu, što mi nije bilo teško jer sam nešto već naučio kad sam bio u Makedoniji. (Premda je ruska ćirilica malo drugačija od drugih ćirilica.) Ruse je teško razumjeti kad govore jer govore prilično brzo, ali ono što smo čitali gotovo sve smo mogli razumjeti. Moskvu nismo mnogo obišli jer smo bili kratko, ali – sve u svemu – posebna je.

ŽIVOT U VLAKU

Jeste li kušali neko zanimljivo rusko jelo?

Oni imaju šašnike, koji su nešto kao naši ražnjići. Samo su šašnici veći i na štapiću osim mesa ima i dosta povrća. To je njihovo tradicionalno jelo koje se jede na brzinu. U Rusiji nismo baš mnogo jeli jer smo morali ići na vlak.

Kako vam je bilo u vlaku? Tri dana u vlaku –  niste samo putovali, nego i živjeli! Kakav je pogled kroz prozor na fascinantni ruski reljef?

Euforija kad smo ušli bila je velika. Ukupno smo bili u vlaku tri dana i četiri noći u komadu, sa stajanjima od pola sata do 45 minuta. Međutim, nismo smjeli ništa kupovati jer je u vlaku radio restoran, koji je bio jako loš, a skup. Nadali smo se da ćemo naići na babuške – žene koje na postajama prodaju njihova tradicionalna jela – to su npr. pinimenta (ruski tortellini) i dimljena riba – pivo, sok, vodu… One se dolazile – imaju male štandove na postajama – ali tek kada smo prešli Ural. Valjda se ondje zakoni ne provode toliko dobro. Inače, u europskom dijelu policija je tjerala babuške i ništa nismo uspjeli kupiti, dok je u azijskom dijelu već bilo ponude.

Kako ste se u vlaku preživljavali?

Što smo išli dalje na istok, mogli smo se bolje opskrbiti. No nismo išli nepripremljeni. U Rusiji također imaju velike trgovačke lance, stoga smo kupili mnogo suhe hrane, instant juha i čajeva, čokoladica… Svaki vagon napravljen je tako da ima osam kabina po četiri ležaja, a na svakom kraju vagona je mali zahod. Svaka kabina ima svoga predvodnika. To su osobe koja dežuraju u vlaku, izmjenjuju se svakih osam sati. Nama su predvodnici bili Olga i Vladimir – Olga danju, a Vladimir noću. Oni usisavaju, brinu se da je sve u redu. Tu su da odgovore na bilo kakvo pitanje ili, za nešto sitno novca – da skuhaju čaj ili kavu. Kada stanemo, oni nas puste van – ne možeš sam ulaziti i izlaziti – i oni nas zovu kad je vrijeme za pokret. Na kraju vagona je njihova sobica, kraj sobice je mali bojler gdje si možeš natočiti toplu vodu za, primjerice, instant juhe i sl.

Ne čini se baš zanimljivim…

Kada uđeš, uhvati te euforija, a onda se pitaš: „Oke, četiri dana, i što ćemo sad raditi?“. No imali smo super ekipu. Bilo nas je 16  iz Hrvatske, dio nas do 30 godina starosti, drugi dio starijih od 50, tako da smo bili dobra kombinacija. Držali smo se zajedno, zajedno jeli, pili i, prilično, pjevali. Sve nam je bilo zanimljivo. Čekali bismo da stanemo pa bismo malo trčali po postaji, kupovali od baka, jeli sladolede. Igrali smo društvene igre i, naravno, gledali smo kroz prozor. Meni  je bilo zanimljivo što se mijenja vegetacija. Bilo je mnogo šumovitih prostranstava, mnogo brezovih šuma; oni kažu da postoji i preko sto vrsta breze, ali meni je to sve isto. Inače, nema mnogo cesta pa je njima željeznica vrlo važna. Stajališta su čista i prekrasna, a neka su čak stari dvorci. I vlak nikad ne kasni, ni minute!

NEVJEROJATAN MIRIS TRAVE

Kako vam se dojmilo Bajkalsko jezero?

Jezero je izuzetno hladno, a s tim u svezi postoji legenda koja kaže da ćeš  duže živjeti što duže boraviš u jezeru. Mnogi su se kupali, ali ja sam ušao samo do gležnja, jer je bilo užasno hladno. Jezero je jako lijepo, ali ima vikendica koje su sebi neki milijarderi izgradili pa to malo kvari sliku svega. Ali išli smo katamaranom na neke otočiće koji su još netaknuti. Siromaštvo je jako rasprostranjeno, ljudi još žive u onim drvenim kućicama. A dalje na istoku sve je više Azijaca. Inače, Rusi jako dobro zarađuju od turizma, jer sve vezano za turizam vrlo je skupo.

Sljedeća postaja bila je Mongolija. Što ste ondje vidjeli?

Do Mongolije smo se vozili 18 sati busom. Putem nije bilo ničega osim brežuljaka, čistine i stoke. Mongoli jako vole stoku. Sve je jako prljavo, općenito higijenski i životni standardi su niži nego kod nas. Mongolija je bogata rudama pa je zemlje kojima ponestaje ruda ovdje traže, tako da se Mongoliji događa brzi gospodarski procvat. Ulice su prljave i ima dosta divlje arhitekture. Mnoge zgrade izgledaju kao da im tu nije mjesto. Zanimljivo je da imaju mnogo irskih pubova, oni su sad hit u Mongoliji, kao i karaoke; na svakom kutu nude se karaoke. Užasno je velika gužva na ulicama i u prometu. Ljudi su neiskvareni i raduju se svakom turistu.

Jeste li doživjeli kakvu pustolovinu?

Išli smo posjetiti nacionalni park. To je bila prava avantura. Spavali smo u jurkama, kućicama u kojima smo spavali gotovo na podu i sami smo morali ložiti peć. Jedino ona u kojoj sam ja bio nije prokišnjavala pa su se svi dolazili grijati i družiti u našu kućicu. Sve je od kože koja ima poseban miris, ali najviše me iznenadila trava jer trava je mirisala nevjerojatno dobro. Na nama kao Europljanima odlučili su dobro zaraditi pa su nam sve dobrano naplatili. Ipak, u Mongoliji je sve bilo izvrsno – osim vremena. Ondje skoro nikad ne pada kiša, no, za divno čudo, baš ta dva dana kad smo mi bili padala je. Iako sam se u Hrvatskoj cijepio protiv svih bolesti, ipak sam uspio pokupiti neku virozu.

ŠTO PRLJAVIJE, TO BOLJE

Posljednja postaja – Kina. To mora da vam je bilo potpuno novo iskustvo?

Nešto novo je – hrana. Hrana u Kini je nevjerojatna; evo, naježio sam se. Stalno smo jeli i razmišljali kada i kako ćemo jesti! Restorani su kao i naši. Stolovi i stolice ništa posebno. Kada dođete u restoran, na stolu imate mali set posuđa: mali i veliki tanjur, malu zdjelicu, čašicu i žličicu. Sve je to u nekakvom najlonu koji je kao dokaz da je sve to dezinficirano i čisto. Taj paketić stoji oko pola kune. Kod njih je cilj da se što brže riješe posuđa i da ništa poslije ne ostane za prati. Njihova se hrana brzo priprema, stoga sve namirnice ostanu sačuvane. I, za naše standarde, njihova je hrana polusirova. Poslužuje se već nasjeckana na komadiće, tako da se odmah može jesti štapićima. Kada bismo naručili jelo, dobili bismo i umake pa bismo se najeli umaka, a rižu smo izbjegavali. Sve cijene jela kreću se od 20 do 30 kuna, a riža se naručuje posebno. Mnogo toga piše na engleskom – što su započeli zbog Olimpijskih igara – pa se bilo lako snalaziti. Zapravo, što je prljaviji restoran, to je bolje jelo! Čim skrenete u neku ulice, hrana postaje izvorna. Jedu mnogo bijelog luka, paprike i mahuna, i čudnih životinja.

Gdje ste odsjeli?

Odsjeli smo prilično blizu Zabranjenom gradu i Tiananmenu. U Kini ne možeš preći cestu gdje želiš, nego mnogobrojnim pothodnicima kojima se dolazi do trga. Mi smo otprilike 20 minuta stajali ispred ceste u blizini trga, ali nismo znali kako doći do njega. Naživcirali smo se i skrenuli u neku ulici. Završili smo u nekom restoranu u kojem smo ženi morali objašnjavati što je to kava. I nismo joj uspjeli objasniti pa smo naručili čaj. Htjeli smo šećera, ali žena nije znala što je to šećer. Pokazivali smo joj bezuspješno rukama oko pet minuta te su nam na kraju dopustili da odemo u kuhinju. Onda smo si iz neke ogromne vreće sipali šećera; oni šećer upotrebljavaju, ali ne za ono za što mi.

Tu vjerojatno nije kraj iznenađenjima?

Nije. Primjerice, naš hotel bio je prekrasan, ali u cijeloj sobi nije se nalazio niti jedan ormar za staviti stvari. Nigdje u središtu grada nemaju zahoda – ni u jednom restoranu ili kafiću. Zahode imaju nasred glavnog trga. U kućama nemaju kanalizaciju pa svi rabe javne zahode. Oni su iznimno čisti, sigurni i moderni. Ali nema pregrada i svi su čučavci! Idete na zahod sa susjedom, a ona sjedne pored vas pa međusobno razgovarate. U početku nam je bilo jako neugodno, ali kad te potjera – moraš. Kinezima je to već normalno. Čak pojedinci dođu, čučnu i – surfaju! Također, nigdje nema slavine za oprati ruke. Kinezi se tuširaju tako da, kada padne mrak, iznesu lavor van ispred kuće pa se podapiru i peru. Gotovo odmah u središtu grada nalaze se kineske favele. Ali nisu to onakve favele kakve mi znamo, koje u kućama obično imaju i struju i vodu. Ovdje toga nema. Ovdje su kuće jako trošne i izgledaju siromašno, premda stanovnici nisu siromašni. No oni žive skromno.

NITKO NIŠTA NE KRADE

Kakvi su još ljudi?

Kinezi su prilično poslušan narod. Kina komunistička zemlja, premda se to ne vidi na prvi pogled. Na ulicama imaju mnogo policajaca i svugdje su postavljene kamere. No Kinezi su topli ljudi, za razliku od Rusa koji su izrazito hladni i ravnodušni. Bilo je slučajeva da netko nešto zaboravi u nekom kafiću pa bi Kinezi trčali za njim i vraćali mu stvari. Nitko ništa ne krade i jako su pošteni. Primjerice, na glavnoj ulici izloženi su proizvodi slični rahatlokumu – ali s jako malo šećera – kojim su Kinezi zaluđeni, ali nitko ništa ne krade.

Možete li razlikovati Kineze od Japanaca?

Sada, kad sam bio u Kini, definitivno razlikujem Japance i Kineze. Inače, posjetili smo sve velike turističke atrakcije i nigdje se u masi ljudi nismo osjećali izopćeno ili posebno, a gdje god se okreneš, vidiš pripadnike druge rase. Turisti ondje, za razliku od nas, nisu opsjednuti fotografiranjem. Ali, što je rijetka neobičnost, suncobrane ondje nose na glavi kao šešire.

Je li vas umorio Kineski zid?

Kineski zid je jako strm i jako smo bili umorni poslije obilaska. Kina me se definitivno najviše dojmila od svih zemalja koje sam obišao. Neću skoro ići na ovakvo putovanje; bilo je skupo, no svaki se novčić isplati.

Razgovarala: Marija Prekodravac, 8.d