KBG, list učenika OŠ "Retfala", Osijek

Učenje, ocjenjivanje, ustajanje PREŽIVJELI I TO

Nakon dva tjedna nastave, mogu reći da smo preživjeli početak srednje. Upoznali smo nove razrede, imamo i neke nove prijatelje, već smo upoznali i profesore… I preživjeli. Sve je prošlo mnogo bolje od očekivanog. Svi smo se bojali kako ćemo se snaći, osobito kad počnu prva prava predavanja i usvajanje gradiva. A nakon nekoliko prvih usmenih provjera, mogu reći da je teško, ali nije strašno. Većina profesora je, barem mojih, dosta stroga, ali i pravedna, tako da su sva ispitivanja barem okvirno najavljena (npr. kažu da provjeravaju znane od sljedećega sata) i uvijek se zna koje gradivo treba učiti.

 

MALO JE LOŠIH OCJENA

Ja sam, zasad, još na kampanjskom „programu“ učenja, tj. učim samo ako profesori baš kažu da nešto treba znati, ali mislim da će to morati uskoro završiti je jer gradiva sve više i definitivno neću imati vremena sve učiti odjednom. Usput, gradivo uopće nije teško, većinom se ili nadovezuje na ono iz osnovne ili je (kao iz Povijesti i Geografije) prošireno gradivo petog razreda, tako da se sve bez ikakvih problema može naučiti, samo treba imati volje i sjesti i „zagrijati stolicu“.

Što se tiče ocjena, već se upisuju prve, s obzirom na to da smo s gradivom krenuli još prvog tjedna. Za sve oni koji već vide stranice imenika ispisane jedinicama, treba reći da je većina ocjena dobra – većina ima najmanje trojke. Naravno, uvijek ima iznimki s prvim jedinicama, ali netko i to mora imati. Neki profesori u devetom mjesecu (ili bar prvih tjedan – dva) čak i ne upisuju ocjene manje od odličnih. Osobno, iznenadila sam samu sebe odličnom ocjenom iz kemije; uvijek mi je bila teška, a ovdje sam već dobila dvije petice „s pola snage“.

 

SLOBODNIJE SHVAĆANJE SATA

Većina profesora ima mnogo razumijevanja za nas, i pokušavaju nam pomoći da imamo što bolje ocjene. Osim toga, normalno je da se pod satom postavljaju pitanja samo donekle vezana uz predavanje, što znači da netko pita o nečem što ima veze s predavanjem, ali je čuo negdje izvan škole. Mnogo se više rabi računalo – iz mnogih predmeta radimo referate koje predstavljamo pomoću PowerPoint prezentacija. A i mnogo materijala za nastavu imamo na web stranici škole. I ne mislim na ono „za one koji žele znati više“, nego na bilješke koje si trebamo ispisati i prepisati, a jednako su važne kao i bilo što što nam je profesor ispredavao u školi.

Još jedna sitnica što se tiče nastave – sat se mnogo slobodnije shvaća, pa je normalno da nas profesor zadrži nekoliko minuta nakon zvona, ili da nam 10 minuta prije kraja sata kaže da smo slobodni i da možemo razgovarati o čemu želimo. Isto tako, većina profesora ne očekuje od svih razreda da napreduju jednako brzo, pa više nema požurivanja gradiva jer smo u zaostatku u odnosu na drugi razred, bar dok se radi o zaostatku od sat – dva.

 

PRIJATELJSTVA ZASLADE GORČINU

Jedna od najvećih prednosti srednje škole su i odmori, pod kojima doslovno možete raditi što hoćete ako na slijedeći sat dođete na vrijeme. Uobičajeno je izlaziti iz škole pod svakim odmorom, vidjeti se s prijateljima iz drugih škola i kupiti si nešto za užinu u obližnjoj pekarnici ili Konzumu. Osim toga, u samoj se školi nalaze i automati s kavom i toplom čokoladom, ako vam se ne da izlaziti iz zgrade.

Jedna od zgodnih sitnica je i oprema za tjelesni koja, manje – više, prestaje postojati. S obzirom na to da većina srednjih škola ima loše opremljenu dvoranu (a pogotovo matematička gimnazija), tjelesni se održava vani što je dulje moguće, što znači da ćete trčati vani u 7 ujutro ako ne pada kiša ili nije ispod 0°C, a nitko vas ne može natjerati da za to oblačite kratke hlačice ili čiste tenisice. Dio profesora odustao je i od bijele majice, tako da je dovoljno taj dan u školu doći u trenirci i tenisicama i nitko vam neće zamjeriti ako se ne presvučete za tjelesni.

Za kraj, iskreno ću vam reći, srednja je teža od osnovne, mora se više učiti, ali nije neizvedivo, osobito zato što se svi u novom razredu jako brzo sprijatelje i povežu, i ta nova prijateljstva definitivno zaslade čak i gorko učenje, kojeg ima, ali vjerojatno ne baš toliko da ga se bojite.

Napisala: Helena Čavlović, 1.b, Prirodoslovno – matematička gimnazija

Tagged with:    

About the author /


Related Articles